Sveti Nikola

Bože mili, čuda velikoga!
Gledah čuda prije neviđena.
U Pavlovu svetom namastiru
Postavljeni od zlata stolovi,
Svi se sveci redom posadili;
Navrh sofre Gromovnik Ilija,
Nasred sofre Sava i Marija,
Po dnu sofre Petka i Neđelja;
Slavu diže svetitelj Nikola,
I napija u slavu Ristovu;
Al' se njemu malo zadrijema,
U drijemu čašu ispustio,
Čaša pade na stolove zlatne,
Nit' se razbi, nit' se proli vino.
Kara njega Gromovnik Ilija:
"O moj brate, svetitelj Nikola!
I do sad smo pili ladno vino,
Al' nijesmo, brate, drijemali,
Ni iz ruku čaša ispuštali;
Što se tebe tako zadrijema?"
Al' govori svetitelj Nikola:
"Ne karaj me, Gromovnik Ilija;
Malo trenuh, čudan sanak usnih.
Naveze se trista kaluđera,
Naveze se u to sinje more,
Prilog nose Svetoj gori slavnoj:
Žuta voska i b'jela tamnjana:
Digoše se vjetri do oblaka,
Udariše po moru talasi,
Da s' potopi trista kaluđera,
U glas viknu trista kaluđera:
"Pomoz' Bože i sveti Nikola!
Đe si gođe, da si sada ovđe!"
A ja odoh, te ih potpomogoh;
Izveze se trista kaluđera,
Izveze se zdravo i veselo,
Odnesoše prilog Svetoj gori:
Žuta voska i b'jela tamnjana.
U tome se mene zadrijema,
Te ja čašu iz ruke ispustih."