Sveta je pjesma...
Sveta je pjesma što kroz ponoć zvoni
Sa zlatne lire anđelića bijeli';
Svete su suze što ih veče roni
I nježnom cvijeću na listiće dijeli.
Sveti su boli što kroz dušu stižu
Setrice mlade kada žali brata;
Svete su misli što pjesnika dižu
U daljne sfere, u zvjezdana jata.
Svet je i šumor lahorovog krila,
S pjevanjem slavlja što dolinom bludi,
Al' koja viša svetinja bi bila
Od suze što je čista ljubav budi?
Mostar, 20. oktobra 1892.