Sveznanje B4

Izvor: Викизворник

SVEZNANjE


Beonjača-Birgi

BEONjAČA → oko.

BEOTIJA, stepska, a delimično i močvarna obl. na Atičkom Pol. (Grč.); na i. strani usamljene plan.: Parnas i Helikon; proizvodi pamuk; gl. mesto Levadija; znatna mesta Teba, Orhomen i Plateja.

BEOČIN, vel. selo u Sremu pod Fruškom Gorom; ind. cementa. U blizini man. B.; ne zna se kad je osnovan, a prvi put se pominje 1436., kao kat. župa; u srp. ruke je prešao verovatno posle 1526., a sigurno srp. 1622. Crk. zidana više puta; današnju crk. građevinu podigao (1731.-1732.) Milivoje Milaković, iz Futoga, sa sinom Petrom; zvonik je iz 1753.; ikonostas slikali (1765.-1766.) Dimitrije Bačević i Todor Dimitrijević Kračun, a prestone ikone radio Janko Halkozović, koji je (1777.) živopisao i unutrašnjost crk.; od njega se očuvalo samo Vaznesenje na zap. zidu. Arhijerejski sto je rezao (1734.) Aksentije Marković iz Novog Sada, u baroknom stilu. O trošku istih ktitora sazidana (1734.-1739.) kapela sv. Georgija, ali je (1905.) porušena i na njenom mestu podignuta današnja. U man. biblt. čuva se Račanski pomenik i vel. broj st. knj.

BER 1) grad u Grč. → Verija. 2) Georg (Vähr, 1666.-1738.), nem. arhitekt iz doba baroka; sagradio Bogorodičinu crk. u Drezdenu. 3) Maks (• 1864.), nem. soc. istoričar; gl. dela: Karl Marks, Istorija socijalizma u Engl., Opšta ist. socijalizma i soc. borbi, Rat i Internacionala itd.

BERANE, varoš i sresko mesto (3319 st.) u g. toku r. Lima (Zetska Ban.); okružni sud, gmn.; privr. centar za Beransku Kotlinu i okolne plan. predele; na metohisko-bos. putu; izvozi stoku i stočne proizvode.

BERANŽE Pjer (Véranger, 1780.-1857.), frc. popularan pesnik; uživao vel. slavu; dvaput bio zatvaran zbog slobodarskih ideja.

BERAR Viktor (• 1866.), frc. državnik, pisac i arheolog; pisao o Omiru; za vreme svetskog rata zauzimao se za naše izbeglice.

BERAT, varoš u Arb., na r. Osumu, u podnožju plan. Tomora (8 000 st.); vezan dobrim drumovima s Tiranom i Valonom.

BERBA 1) voća, skidanje zrelih plodova sa voćaka; plodovi za jelo beru se nešto pre potpunog zrenja, a za preradu potpuno zreli. Da bi se sačuvao od uboja, svaki plod se bere rukom ili raznim berilima. Orah, kesten i lešnik beru se trešenjem. 2) grožđa vrši se kad sok bobice postane sladak i lepljiv; kod nas zabranjena pre roka određenog od nadležnih vlasti (§ 8. Zak. o vinu), ako se grožđe bere za spravljanje vina. 3) duvana → duvan.

BERBENK Luter (1849.-1926.), amater selekcionar iz Santa-Roze (Kalifornija), pokazao vel. praktične uspehe u selekciji voća i povrća; dao nove vrste koštičavog voća bez koštice, ruže bez bodlja i dr.

BERBERA, gl. pristanište (10 000 st.) Engl. Somalije u Adenskom Zal.; izvozi slonovu kost i kaučuk.

BERBERI, hamitski narod u Maroku, Alžiru, Tunisu i susednim predelima, poznat u st. v. pod raznim imenima (Mauri, Numiđani itd.); mnogo se mešali sa semitskim Arapima, od njih primili islam. Žive u utvrđenim selima, bave se zemljr. i trg.; dele se na plemena. Berberski jezik ubraja se u hamitsku grupu sa staroeg. i koptskim. B. konj, toplokrvan, poreklom iz Afr.; ima osobine ar. k., po spoljašnosti manje skladan; gaji se u čistoj krvi u Afr., k. za jahanje.

BERBERIN, brijač, brica, zanatlija koji se bavi brijanjem, šišanjem i češljanjem; ranije vršili i manje hir. operacije: vađenje zuba, puštanje krvi, obrezivanje. U krajevima pod Turcima, njihovim zanatom donedavno mogli da se bave samo musl.; kod nas njihovo središte Vojvodina, odakle mnogi odlaze u inostranstvo.

BERVIK Džems (Berwick, 1670.-1734.), vanbračni sin Džemsa II. odličan frc. vojskovođ u doba Luja XIV; poginuo pri opsadi Filipsburga.

BERG Alban (• 1855.), nem. kompozitor; pripada Šenbergovoj šk.; majstor oblika; u svome um. razvoju zašao naposletku u atonalnost; najslavnije delo: Vocek, muz. drama.

BERGAMA, varoš (5600 st.) na z. obali Male Az. (80 km s. od Smirne).

BERGAMO, gl. grad (82 000 st.), istoimenog plan. predela u s. It.; katedrala, sedište biskupa, slikarska akad.; ind. i trg. mesto.

BERGANT Fortunat (1721.-1769.), slikar, među prvim važnijim pretstavnicima baroka u našem slikarstvu; radio portrete, kojih ima nekoliko u Nar. galeriji u Ljubljani, i rel. slike po crk.

BERGAUS Hajnrih (1797.-1884.), nem. geograf i kartograf; izdao Fizički atlas.

BERGELMER, skandinavski div; rodio se iz potopa, prouzrokovanog krvlju Imerovom, koga ubili Borovi sinovi Odin, Vil i Ve.

BERGEN, gl. grad (98 000 et.) istoimene obl. i važno pristanište na jz. obali Norveške, u Vogen-Fjordu; zamak, biol. stanica, zvezdarnica; izvozi ribu (haringe, bakalar) i drvo; brodogradilište.

BERGER Hening (1872.-1925.), šved. pisac pesimističkih romana iz velikogradskog i ind. života: Isail, Bendel i komp.

BERGIJUSOV POSTUPAK, jedan od načina za hidriranje uglja i katrana u naročitim autoklavama na višoj tmpt. pod vel. pritiskom, u cilju dobivanja tečnih proizvoda sličnih prir. sirovoj nafti. Njihovom frakcionom destilacijom dobiva se čitav niz miner. maziva, teških i lakih ulja, benzin i dr. za potrebe ind. i thn.

BERGLIT (Sebastes norvegieus, fam. Scorpaenidae), riba vel. dubina sev. pola.

BERGMAN 1) Bo (• 1869.), šved. pesnik i najizrazitiji liričar knjiž. generacije u 1. desetini 19. v. Gl. dela: Vatra i Uprkos svega (zbirke). 2) Jalmar (1883.-1931.), šved. pripovedač; najvažniji roman: Markurel u Valdkeningu.*

BERGSLAGEN, predeo u sr. Šved.; rudnici gvožđa i bakra.

BERGSON Anri (• 1859.), frc. filozof i prof. u Parizu; zastupa spiritualističku metafiziku zasnovanu na intuiciji. Po njemu nauka služi samo praktičnim ciljevima života i delanja i ne može da dođe do saznanja prave stvarnosti, koja pretstavlja pokretljivo, jedinstveno, živo bivanje u večitom razvoju; do saznanja stvarnosti može da dođe samo flz. putem intuicije. Život je jedan zamah (élan vital) i pretstavlja stalnu težnju stvaranja novih oblika i vrednosti. Materija je samo ukočen, skamenjen život u kojem je nestao napon životnog zamaha. Dela. Stvaralačka evolucija, Materija i memorija, O smehu. Dva izvora morala i religije, itd.

BERD Ričard (Byrd, * 1888.), amer. istraživač arktičkih krajeva; preleteo Atlanski Ok. iz Amer. u Evr. (28.-30./7. 1927.); prvi leteo na sev. pol. 1928., a na j. pol 1930.

BERDIČEV, varoš (51500 st.) u Ukrajini (SSSR), z. od Kijeva; trg žita i stoke.

BERĐAJEV Nikolaj (• 1874.). rus filozof i publicist, protivnik komunizma; zastupa neku vrstu hrišć. misticizma i srednjev. skolastiku.

BERĐANSK, varoš (26 000 st.) na z. obali Azovskog M. (SSSR) i pristanište; ind. metala; izvozi: žito, kožu, vunu i so.

BEREZINA, r. u Rus, d. pritoka Dnjepra; kanalom spojena s Ulom (pritokom Dine), čime je Baltičko M. spojeno sa Crnim. Poznata po bici i prelazu Napoleonove vojske, prilikom povlačenja 1812.

BERENGAR 1) B. I. lombardiski kralj (888.-924.), vešt vojskovođ; ubijen u Veroni. 2) B. II, lombardiski kralj (850.-964.), unuk prethodnog; potučen u 2 maha od Otona I Vel., koji ga najzad zbacio sa prestola i zatvorio. 3) Turski (998.-1088.), frc. jeretik; poricao transupstanciju; osuđen od nekoliko sabora, odrekao se svoga učenja.

BERENIKA, pristanište st. Eg. na Crvenom M.

BERENIKA 1) žena faraona Ptolomeja III, po čijoj vitici dobila ime jedna zvezda 2) jevr. princeza iz Irodove porodice, koju je Tit doveo u Rim sa namerom da je uzme za ženu, ali usled nar. negodovanja morao da je vrati u Jerusalim. 3) sv. hrišć. mučenica iz Mesopotamije, iz 4. v. 4) Rasinova stihovana tragedija u 5 činova, čija je gl. junakinja B. 2.

BERENS Peter (Behrens, • 1868.), nem. arhitekt, jedan od tvoraca moderne evr. arht.

BERENT Vaclav (• 1873.), polj. romanopisac, odličan stilist: gl. dela: Stručnjak, Trulež, Ozimina i ist. roman Živo kamenje.

BERŽENjI Daniel (1766.-1836.), mađ. pesnik oda.

BERZA (po porodici van der Burse u Brižu) 1) skup trgovaca i trg. posrednika koji se, pod kontrolom drž. organa, održava na određenom mestu i u određeno vreme radi zaključivanja trg. poslova i određivanja cena robe, novca i hartija od vrednosti. 2) zbir poslova zaključenih na jednom berzanskom sastanku, 3) mesto (zgrada) na kojem se drže ti sastanci. Prema tome da li se na b. trguje samo robom, ili samo hartijama od vrednosti, ili i jednim i drugim, razlikujemo: robne (produktne) b., efektne i mešovite. U Jugosl. postoje: beogradska (→ sl.), zagrebačka, ljubljanska. novosadska (poglavito žitna), somborska i skopljanska. Korist od b.: organizovanje širokog susreta ponude i tražnje iz cele zemlje, što služi za orijentaciju kupcima i prodavcima; štetni uticaji b. što se tu usredsređuju i optimizam i pesimizam cele zemlje, te se dobijaju preterana kretanja na gore (á la hausse) ili na dole (á la baisse), često bez stvarne osnove i razloga; njih često izazivaju ažioteri. Berzanska vrednost, cena robe, novca i hartija od vrednosti, tražena na sastanku b. određenog dana; obično se uzima sr. kurs. B. poslovi, zaključuju se (čl. 14. Zak. o javnim b.) u javnoj b. dvorani, u određeno vreme za rad na b., o onim predmetima koji se na dotičnoj b. smeju prodavati i beležiti (notirati); mogu biti: dnevni (prompt), koji se imaju izvršiti istoga dana, i ročni (terminski), koji se izvršuju u izvesnom roku. Ročni obično služe za igranje na razlici (diferenciski p.) izmeću kupovne cene robe od dana kada je posao obavljen i prodajne cene koju ta roba ima u vreme kada taj posao treba izvršiti (spekulacija). Istoj svrsi služe i uslovni ili premiski b. p., pri čijem je zaključivanju predviđena pogodba na osnovu koje jedna od ugovornih strana (b. p. sa prostom premijom) ili obe (b. p. sa dvojnom premijom) imaju prava o roku ili da izvrše posao ili da od toga odustanu po cenu plaćanja izvesne sume novaca (premija). Za igru na b. pribegava se i produžnom ili reportnom b. p., koji označava kombinaciju b. poslova (dnevnog i ročnog) i on se upotrebljava radi produžavanja nekog u prvi mah neuspelog spekulisanja. Eskontni b. p. je suprotan reportnom; kod njega jedna ugovorna strana ima pravo, po cenu plaćanja izvesne premije, da traži njegovo izvršenje i pre predviđenog roka. Berzijanac, čovek koji igra na b.

BERZA RADA, ustanova čiji je zadatak da svojom intervencijom na tržištu rada reguliše odnose ponude i potražnje radne snage; igra važnu ulogu pri raspodeli pomoći koja se od strane države ili op. daje besposlenim radnicima; postoje u svima zemljama; mogu biti: privatne i javne. Privatne b. r. osnivaju bilo pojedinci, bilo radnički sindikati koji preko njih iznalaze posao za svoje članove. Javne b. r., organi posredovanja rada i pomaganja besposlenih radnika (Ur. od 1927.), izgrađene po sistemu i s funkcijama drž. b. r.; one su, kao i njihove podružnice i ekspoziture, samoupravna tela s paritetnim pretstavništvom radnika i poslodavaca, stoje pod kontrolom Mst. soc. polit. i nar. zdravlja; ima 6 j. b. r. (Beograd, Zagreb, Split, Ljubljana, Sarajevo i N. Sad) sa 9 podružnica i 11 ekspozitura.

BERZELIJUS Jens J. (1779.-1848.), šved. hemičar, osn. hem. formula; gl. delo: Život hemije.

BERI BERI, oboljenje iz grupe avitaminoza; javlja se pri upotrebi hrane sa nedostatkom vitamina; najčešće i endemično vlada na Dalekom I (Japan, Indija, Kina) zbog jednostrane ishrane orizom; manifestuje se teškim polineuritom (oboljenje živaca), često oduzetostima, poremećajima u krvotoku, otocima i opštom slabošću. Lečenje: hrana sa vitaminom B: zelje, kvasac, jaja, mleko, jetra, timus, neoljušteni oriz i žita itd.

BERIL (grč. beryllos), silikat aluminijuma i berilijuma; heksagonalan mineral, bezbojan, beo, zelenkast ili plav; važan dragi kamen; od njegovih varijeteta naročito se cene: smaragd, akvamarin, zlatan i ružičast; ima ga na Uralu, Altaju, u Birmi i Peru; a kod nas na plan. Ceru (akvamarin).

BERILIJUM, lak metal; hem. znak Be; at. tež. 9,02; dobiva se elektrolizom rastopa berilijumovih soli; stekao vel. thn. značaj i pored visoke cene stoga što i u malim količinama utiče dobro na fiz. osobine legura.

BERING 1) Vitus (1680.-1741.), danski moreplovac; pronašao Beringovo M. i B. Moreuz (1728.). 2) Emil (Behring, 1854.-1917.), nem. lekar; pronašao antidifterični i antitetanički serum, osn. seroterapije.

BERINGOVO MORE, najsev. deo Velikog Ok. (2,27 mil. km²) između Az., S. Amer., i Aleutskih O.; spojeno B. Moreuzom sa Sev. Ledenim M. B. Moreuz, između rta Dešneva (Az.) i rta Princa od Velsa (S. Amor.); vezuje Vel, Ok. (Beringovo M.) sa Sev. Ledenim M. Širok 71 km. B. Ostrvo, i. od pol. Kamčatke u B. Moru.

BERISLAVIĆ Petar, bisk. vespremski, hrv. ban (1513.-1520.), rodom iz Trogira; ranije kancelar mađ. kralja Vladislava II (od 1503.); proslavio se pobedom nad Turcima kod Dubice (1513.); s uspehom odbijao tur. upade sve dok nije poginuo.

BERIT MILA (jevr.) → obrezivanje.

BERIĆET (ar.) 1) božji blagoslov, sreća, napredak. 2) letina, poljopr. plodovi.

BERK Edmund (Burke, 1729.-1797.), engl. državnik, polit. mislilac i besednik, protivnik frc. revolucije. Gl. delo: Razmišljanja o frc. revoluciji.

BERKESI Ištvan (• 1853.), mađ. istorik; skupljao materijal za ist. srp. umetnika u Banatu: Danila, Save Petrovića, N. Aleksića, Pavla Petrovića i dr.

BERKLI Džordž (Berkeley, 1685.-1753.), engl. filozof i teolog; učio da su sve stvari samo pretstave naše svesti i da one postoje samo ukoliko bivaju opažene od svesti (konsciencijalizam); gl. dela: Rasprava o gl. ljudskim znanjima, Dijalog između Hilasa i Filona.

BERKOVEC, rus. mera od 10 puda (163,805 kg).

BERKOVICA, varoš (6000 st.) u Bug., sev. od Sofije, u polju ispod Berkovske Pl.; vinogradarstvo i proizvodnja malinova vina i sirupa.

BERKŠIR, engl. rasa svinja, postala ukrštanjem sijamske, kitajske i napolitanske rase; slična jorkširskoj; bele, koža obrasla katkada kudravom dlakom; njuška i papci beli, uši uspravne i malo povrnute napred; ranostasna i veoma plodna; daje dobro meso; u Jugosl. je ima prilično u Vojvodini i u Srbiji oko Vel. Plane; njenim ukrštanjem sa domaćom rasom stvorena u dolini Vel. Morave moravska svinja.

BERLAGE Hendrig Petrus (1856.-1935.), hol. arhitekt; jedan od začetnika i tvoraca moderne arht. Podigao Berzu u Amsterdamu, Op. muzej u Hagu itd.

BERLI Vilijam (Burleigh, 1520.-1598.), engl. državnik, savetnik kraljice Jelisavete, protivnik Marije Stjuart i katolika.

BERLIN, prestonica Nem. (4,2 mil. st.); leži u pokrajini Brandenburg, na r. Sprevi i na raskrsnici važnih suhozemnih i rečnih puteva; razvio se od 2 Hanzina tržišta iz 1240. g., ranije ribarskih naselja Lužičkih Srba; središte ostalo na o. Spreve, gde se nalaze b. carski dvor i um. muzeji; oko njega širio se noviji B. i odvajala se predgrađa (na Z i JZ za stanovanje, na S i I za ind.). Danas lepo uređen, svetski grad; široke, poglavito prave ulice i bulvari*, s trgovima, parkovima. (vajveći Tirgarten), mnogim spomenicima, crk., palatama, javnim građevinama; univ. (1810.), akad. nauka i um., visoke šk. (thn., vet., agronomska, muz., slikarska), naučni instituti, zvezdara, zoološki vrt, biblt., muzeji, poz. itd.; podzemna žel., kružna žel., 6 žel. stanica, najveće nem. rečno pristanište, aerodrom Tempelhof. Veoma razvijena ind. (mašine, el. materijal, fina meh. i instrumenti. hem. i apot. proizvodi, odelo itd.), živa unutarnja i spoljna trg. Berlinski kongres (1878.), sazvan posle rus.-tur. rata (1877.-1878.), inicijativom vel. sila; učestvovale: Nem., Rus, Engl., Frc., Austr., It. i Tur., a pretsedavao nem. kancelar Bismark; na njemu potpisan b. ugovor. B. (prusko) plavo, zatvorenoplava boja, postojana prema svetlosti i kiseloj sredini; njene bolje i čistije vrste poznate u trg. kao parisko plavo i čelično plavo; dobiva se taloženjem rastvorljivih soli gvožđa kalijum-fero-cijanidom. B. (martovska) revolucija, izbila u Pruskoj 18./3. 1848. stoga što Fridrih-Vilhelm IV nije hteo da zavede ustavnu monarhiju: na vest da je u Parizu izbila februarska revoluc. u B. su počele demonstracije, koje se pretvorile u uličnu borbu; sutradan kralj povukao vojsku iz B., proglasio opštu amnestiju za polit. krivce i sazvao prusku ustavotvornu skupštinu, koja se sastala 2./4. i radila 6 meseci; posle pobede reakcije u Beču, Fridrih-Vilhelm IV naredio gen. Vrangelu da zaposedne skupštinsku zgradu (9.-10/1. 1848.), raspustio skupštinu i sam oktroisao pruski ustav (6./12.), koji stupio na snagu tek 1850. B. ugovor, potpisan 1377. 1878.; po njemu Srbija i Crna Gora postale nezavisne države; Srbija je uz to dobila 4 okruga: niški, pirotski, vranjski i toplički, a Crna Gora prvo: Bar, Podgoricu, Nikšić, Plav i Gusinje, pa zatim, umesto ona 2 poslednja mesta, Ulcinj; Austr. dobila mandat da okupira B. i X. s Novopazarskim sandžakom »do iza Mitrovice« i da u njima uvede red. U i. delu B. P. ozvaničena bug. kneževina pod tur. suverenitetom i stvorena posebna obl.. I. Rumelija.

BERLIOZ Hektor (Berlioz, 1803.-1816.), frc. kompozitor, tvorac programske muz., kao dirigent bio veran tumač klasičara, naročito Gluka i Bethovena; snažan kao pisac; u muz. člancima i feljtonima objavljivao novu um.; njegovo delo Nauka o instrumentaciji, sa dopunom R. Štrausa, vredi a danas. Komponovao: simfoniska dela: Fant. simfoniju, Harold u Italiji, Prokletstvo Fausta. dramatsku legendu; opere: Benvenuto Čelini, Trojanci u Kartagini, Bibl. trilogiju i dr.

BERLICOVA ŠKOLA, daje po metodima M. D. Berlica († 1921. u Njujorku) očiglednu nastavu samo na jeziku koji se uči.

BERMET, vermut, pelinkovac, aromatično vino, začinjeno pelenom (Artemisia absinthium); ima ga više vrsta. Domaći b. (prirodni) pravi se od grožđa na koje se nalije st. vino i dodaju: pelen, smokve, roščići, grožđice, vanile, gorušica, sitne kriške od dunja, kora od narandži, ukuvana šira. Slatki b.,, kojem se dodaje najviše 12 kg šećera i 4% vol. alkohola na 100 l vina; likerski p., koji sadrži više od 18% vol. alkohola. Pored šećera i alkohola u ove 2 vrste dodaje se i alkoholni ekstrakt mirišljavih začina i pelena; razne fabrike imaju svoje posebne recepte za spravljanje.

BERMINGEM (Birmingham) 1) grad (1 mil. st) na raskrsnici puteva u j. delu Engl.; 1 od najvećih svetskih mesta za metalurgisku ind.; poglavito automobili, gvozdena (mašine, oružje, igle, cevi), mesingana i bronzana roba; uz to staklo i hem. ind.; univ., bot. bašta; okolina bogata ugljem i gvožđem. 2) grad u državi Alabami, SAD (225 000 st.); ind. gvožđa i mašina; u blizini rudnici uglja i gvožđa.

BERMUDSKA OSTRVA, grupa od 360 manjih koralskih o. prema S. Amer. u Atlanskom Ok., pripadaju V. Brit.; na njima utvrđena stanica za engl. flotu.

BERN, gl. grad (141 000 st.) istoimenog kantona u niskom Mitelandu na r. Ari u Švajc.; gotska katedrala (1598.), univ,, muzeji; ind, tkst. i čokolade; turističko središte. Bernska konvencvja, međunar. k. o zaštiti knjiž. i um. dela; zaključena 19./9. 1886.; revidirana i dopunjena u Berlinu 13./11. 1908., B. 20./3. 1914. i Rimu 2./6. 1928.; Jugosl. joj pristupila Zak. od 22./3. 1930.

BERNADOT Šarl (Bernadotte, 1764.-1844.), Napoleonov maršal; pošto ga je (1810.) usinio šved. kralj Karlo XIII, okrenuo se protiv Napoleona; 1818. stupio na šved. presto.

BERNAR SV., važni prevoji u Alpima: Vel. (2469 m), između Monblana i Gran Kambena, i Mali (2188 m), između Savojskih i Grajskih Alpa. Bernardinci, rkat. kaluđeri (osn. sv. B.) imaju man. na Sv. B. gde pomažu zalutalim putnicima.

BERNAR 1) sv. (923.-1008.), it. kaluđer, osn. man. Vel. i M. sv. B. u Alpima. 2) sv. (1090.-1153.), frc. kaluđer, najveći pretstavnik srednjev. hrišć. mistike; reformator reda cistercita; pokretač 2. krst. rata; protivnik Abelara i Arnolda Breščijanca. 8) Žozef (Bernard, 1866.-1931.), frc. vajar, davao svojim delima ljupke stavove. 4) Klod (1813.-1878.), frc. fiziolog; u tri maha nagrađen od Frc. akad. »bog radova o glikogenoj funkciji jetre u vezi sa patogenom teorijom dijabeta, o funkciji simpatikusa, vazomotornih živaca i dr. 5) Sara (Bernhardt Rozina, 1843.-1923.), čuvena frc. glumica i prof. konzervatorije u Parizu; posle rata 1870./71. uspela da uđe u Teatr Franse i postigla slavu prve tragetkinje posle Rašele. Napisala Memoare. 6) Tristan (• 1866.), frc. dramski pisac i romansijer, čije komedije ljubavi zasnovane na komici situacije; u društvenim komedijama ima lake satire. Od komedija najpoznatije: Tronožnik i Kavanica, a od romana: Miroljubiv muž.

BERNARDAKIS Dimitrios (1834.-1907.), grč. dramski pisac, pokušao da oživi ant. dramu; uzimao predmete iz viz. ist.; gl. dela: Marija Doropatri, Fausta, Merola.

BERNARDEN DE SEN PJER Žak (1737.-1814.), frc. pisac; učenik Rusoa i prvi vel. um. preromantizma; propoveda vraćanje čoveka prirodi, jer se čista ljubav i sreća ne mogu naći u gradskoj kulturi; uneo u frc. prozu dekorativnost i živopisnost; vel. majstor pejzaža i opisa bure. Gl. dela: Put na Il de Frans, Studije prirode, Indiska krovinjara, Pavle i Virginija.

BERNARDIJERIH RIPARIJA KOBER 5VV, amer.-amer. hibrid; selekcionisao ga Kober u Kusbergu kod Beča iz Telekijevih hibrida; verovatno identičan sa Telekijevom selekcijom Teleki 5A; veoma dobra podloga za zemljište sa 50-60% kreča u hladnoj i vlažnoj klimi. B. h R. Teleki 8V amer.-amer. hibrid; selekcionisao ga S. Teleki u Vilanju, u Mađ.; veoma dobra podloga za sušna, kamenita i krečna zemljišta (do 50% kreča).

BERNARDIN 1) (1380.-1444.), crk. pisac iz Sijene; reformator franjevačkog reda, uč. Ivana Kapistrana. 2) Fra B., Splićanin; priredio (1495.) 1. izdanje latinicom hrv. Pistula i evanđelja.

BERNARDINAC, rasa vel. plan. pasa, snažna sastava, srazmerna tela, klempavih ušiju, sr. veličine, kratke njuške, boje riđe-šarene, masivna vrata, kosih i širokih plećaka, muskuloznih i debelih nogu, visine oko 70 sm; pitom i veoma veran, odličan čuvar dece; čistokrvni primerci imaju vel. cenu; ima ih sa kratkom i dugom svilastom dlakom; postali od man. pasa sa sv. Bernarda u Švajc.; u Alpima služe za spasavanje zalutalih, promrzlih i snegom zatrpanih putnika.

BERNE Ludvig (Börne, 1786.-1837.), nem. novinar i feljtonist, pisac moćnog jezika i osobenog stila, vatren ideolog Mlade Nem.; gl. delo: Pisma iz Pariza

BERNEKER 1) Erih (• 1874.), nem. slavist, prof. univ. u Minhenu; gl. dela: Red reči u slovenskim jezicima, Slovenski etimološki rečnik. 2) Franc (• 1874.), vajar; učio u Gracu i Beču; pripada prvoj generaciji naših vajara 19. v.; izradio Trubarev spomenik u Ljubljani, V. Oblaka u Celju i vodoskok sa likom sv. Jovana Nepomuka u Kranju.

BERNET Fr. Hodgson (1849.-1924.), engl. književnica: gl. delo: pripovetka Mali lord.

BERNI Franćesko (1497.-1535.), osn. i najbolji pretstavnik it. šaljive, burleskne poezije, koja je po njegovu imenu i dobila svoj naziv (poesia bernesca) Gl. delo: duhovita parodija Bojardovog Zaljubljenog Rolanda.

BERNINA, masiv u Retiskim Alpima na granici Švajc. i It.; najviši vrh 4052 m; ima glečera kroz njega vodi tunel i žel. pruga iz Švajc. u It.

BERNINI Đovani Lorenco (1598.-1680.), it. arhitekt, gl. pretstavnik it. baroka u arht. i vajarstvu; podigao mnoge palate i kolonadu na trgu sv. Petra u Rimu; pored mnogih poprsja, u kojima dao portrete značajnih ličnosti svog vremena, izradio grupe: Apolon i Dafne, Sv. Tereza itd. Izvršio vel. uticaj na frc. i sr.-evr. arht. 17. i 18. v.

BERNOLAK Anton (1762.-1813.), slovački filolog. pokretač zasebnog slovač. knjiž. jezika; gl. delo: Rečnik slovački.

BERNS Robert (Burns, 1759.-1796.), jedan od najvećih liričara škotsko-engl. knjiž.; preteča romantizma.

BERNSTEN Anri (Bernstein • 1878.), frc. dramski pisac; imao vel. uspeh u komadima melodramskih efekata i brutalnih situacija: Kradljivac, Samson. U poslednje vreme daje komade s više psih. produbljenosti: Tajna, Judita(→ sl.).

BERNULI (Bernoulli), švajc. porodica znamenitih matematičara; najpoznatiji: Jakob (1654.-1705.), koji je rešio problem izohrone, ispitivao lančanicu, loksodrome, parabolisku i logaritamsku spiralu; pronašao je Bernulijeve brojeve i mnogo doprineo razvitku računa verovatnoće svojim delom Veština zaključivanja: Johan (1667.-1748.), koji je problemom brahistohrone postavio osnove varijacionog računa i obradio načelo žive sile i virtuelnog pomeranja; i Daniel (1700.-1782.), koji je postavio teoriske osnove hidrodinamike i meh. teorije gasova: bavio se problemom treperenja žica; gl. delo: Foranomija ili o snagama čvrstih i tečnih tela.

BERN-DžONS Eduard (Burnes-Jones, 1833.-1898.), engl. slikar, pripadnik grupe prerafaelista, radio skice za slike na staklu i ilustrovao knjige.

BERNŠTAJN Eduard (1850.-1932.), nem. soc.-demokratski publicist i pisac; kao zastupnik revizionizma, ne veruje u pad kapitalizma, već propoveda soc.-polit. napredak preko praktičnog rada u ekon. i polit. pitanjima; gl. delo: Istorija i teorija socijalizma i Pretpostavke socijalizma i soc. demokratija.

BEROV ZAKON: usled obrtanja Zemlje oko svoje osovine sva kretanja (vazduh, vod. tokovi i dr.) skreću na sev. hemisferi Zemlje udesno, a na j. hemisferi ulevo od svog početnog pravca.

BEROV MOREUZ, morski kanal, dug 500 km, u amer. arkt. arhipelagu. B. Rt, na oz. obali Aljaske.

BEROVO, varošica (3300 st.) i sresko mesto u Malešu (Vardarska Ban.). Ženski prav. man. sv. Arh. Mihaila. U mestu i okolini voćarstvo (šljiva).

BERON Petar (1795. ili 1797.-1871.), bug. knjiž., prosv. radnik i naučnik, živeo kao lekar u Rum. i Parizu; osn. 1. devojačku i druge šk. u Bug.; sastavio moderni bug. bukvar (1824.).

BERSA 1) Blagoje (1873.-1934.), kompozitor i prof. Muz. akad. u Zagrebu; komponovao opere: Oganj, Postolar od Delfta, i počeo Smrt majke Jugovića; симфониска дела: Iz moje domovine, 3 simfonije, dramatske slike; kamerna: 2 duvačka kvarteta, sonatu za violinu i klavir, trio: crk. muz. 2) Vladoje (1864.-1934.), kompozitor i skupljač nar. melodija u Dalm.; komponovao: opere (Andrija Čubranović, Cvijeta, Mocartova smrt, Komedijaš); сонате, песме и др. 3) Josip (• 1862.), pesnik, pripovedač i arheolog, piše na našem i it. jez.; gl. dela: Pjesme, S mora i primorja (pripovetke).

BERSALjERI, it. peš. trupe poznate po brzim, izdržljivim marševima.

BERSEO Gonsalo (1180.-1246.), it. svešt. i pesnik; pisao pobožne pesme: Čuda bogorodice i dr.

BERSERKERI ("medvedlaci", nord. polumitski divlji ratnici neobične snage i smelosti.

BERTA, dalekometni top kojim su Nemci u svet. ratu tukli Pariz. Kalibar 21 sm, domet 120 km, težina granate 125 kg, dužina cevi 34 m, brizantno punjenje 10 kg tolita, a barutno 200 kg; početna brzina 1500 m.

BERTIĆ Živko (• 1875.), pripovedač; slika život u Slov.; gl. delo: Ženski udesi.

BERTJE Luj Aleksandr (Berthier, 1753.-1815.), Napoleonov maršal, komandant voj. protivu Rus. 1812.

BERTLO Marsel (Berthelot, 1827.-1907.), frc. hemičar i političar: osn. termohemije.

BERTOLD 1) patrijarh oglajski (1218.-1251.), ustanovio župu Černomelj za Belu Krajinu i ostavio mnogo zadužbina u našim zemljama; poslednje njegovo delo: gotska drk. u Slovengracu. 2) Regensburg (1220.-1272.), nem. crk. propovednik, od koga se sačuvalo 400 propovedi na lat. i 70 na nem. jez.

BERTRAN Anri Grasijen (1773.-1844.), frc. gen., guverner Ilirskih Obl. (1811.-1814.); pratio Napoleona na o. Elbu i Sv. Jelenu i preneo njegovo telo u Pariz 1840.

BERTRANDON de la Brokijer → Brokijer.

BERHTESGADEN, klimatsko mesto (3700 st.) u g. Bavarskoj: nadm. v. 576 m.

BERHTOLD Leopold (• 1863.), austr. državnik; kao Erentalov naslednik nastavio austr. politiku na Balk. i objavio rat Srbiji 1914. g.

BES, baktriski knez iz 3. v. pre Hr.; ubio pers. kralja Darija Kodomana posle bitke kod Arbele; Aleksandar Vel. ga uhvatio i predao Darijevom bratu, koji ga umorio strahovitim mukama 328.

BES, afektivno stanje jakog intenziteta; kod zdravih osoba je veoma retko, a kod živčano ili duševno bolesnih veoma često.

BESA 1) (arb.), vera, u krajevima u kojima se vrši krvna osveta običaj da se između pojedinaca, rodova, bratstava, sela i plemena sklapa primirje radi svršavanja nekog zajedničkog posla, obavljanja poljskih radova, sahrane poginulih, ili radi bezbednog prolaza preko tuđe ter. Slični običaji i kod dr. naroda s plemenskom organizacijom. 2) (frc.), pad cena na berzi.

BESAVESNA DRŽAVINA, u srp. građ. zak. držanje neke stvari od lica koje zna ili je moglo znati da ona pripada drugom; i savesni držalac postaje b. kad od sopstvenika bude opomenut na vraćanje.

BESARABIJA, si. pokrajina u Rum., između r. Pruta i Dnjestra; zemljr. i stočarstvo. Stan. mešovito: Rumuni (64%), Rusi, Jevreji, Bugari, Nemci, Tatari; gl. mesto Kišinjev; pristanište za manje lađe Akerman. Od 14. v. pripadala Moldaviji, a krajem 15. v. j. deo (Budžak) zauzeli Turci, od kojih je dobila (1812.) celu B. Rusija; posle svet. rata prisvojila je Rumunija.

BESARION Jovan (1395.-1472.), kardinal i titularni patrijarh carigradski; uticao na obnovu klasičnih nauka i um.; gl. dela: Grčka patrologija, 4 B. knjige protiv Platonovih klevetnika.

BES BOL (engl.), igra spec. loptom, naročitim štapom i piketima, koji obeležavaju pravac trčanja igrača posle udarca; igraju je 2 ekipe sa po 9 igrača; postala od kriketa i igre lov za loptom; у САД је нац. спорт.

BESEDA, govor koji ima za cilj da ubedi ili oduševi slušaoce; može biti: polit., sudska, crk., voj., prigodna, naučna. Prema klasičnoj šk. u njima je gradivo ovako raspoređeno: 1) pristup (exordium); a) captatio benevolentiae, b) naratio facti, v) expositio; 2) rasprava (disputatio): a) objašnjavanje sa razlaganjem (amplificatio), b) dokazivanje (argumentatio) sa pobijanjem protivdokaza (refutatio); 3) zaključak (conclusio): a) rekapitulacija, b) patetični deo zaključka i v) završetak. B. na gori, b. I. Hrista, počinje sa: Blaženi siromašni duhom...; sadrži suštinu n.-zavetne objave. B. prestona, akt vladara kojim otvara sednice parlamenta. Besedništvo, govornički knjiž. rad, između naučne i um. proze, mnogo negovan kod Grka i Rimljana, i u crk. u 1. hrišć. doba.

BESEDNjAK Engelbert (• 1894.), političar i novinar iz Gorice; urednik Edinosti u Trstu; nar. posl. u rim. parlamentu (1923.).

BE-SE-ŽE (frc. V. S. G.), skraćenica za Kalmet-Gerenovu vakcinu; → vakcinacija protiv tbk.

BESEL Fridrih Vilhelm (Bessel, 1784.-1846.), nem. astronom; podigao zvezdaru u Kenigsbergu, odredio vrednosti osn. astr. konstanata, doprineo usavršavanju astr. sprava, prvi izmerio daljinu (paralaksu) zvezde 61 u sazvežđu Labud, otkrio promene u položaju Sirijusa i Prokiona, i objasnio ih kao posledicu toga što su to dvojne zvezde.

BESEMER Henri (1813.-1898.), engl. inženjer; pronalazač načina za pravljenje čelika. Besemerovanje, način dobivanje čelika od sirovog gvožđa; gvožđe pripremljeno na spec. način (sa 2% silikata i 4% ugljenika) sipa se u konvertor u koji se kroz spec. otvore propušta mlaz vazduha pod pritiskom od 2 atm.; silicij, mangan i dr. sjedinjuju se s kiseonikom (sagorevaju); na tmpt. koja i bez grejanja dostiže do 1600°, sagoreva sav ugljenik i dobiva se skoro potpuno čisto gvožđe; procedura traje 15-20'; spektar plamena pokazuje da je proces završen.

BESERMENI, narod (10 000), tatarskog porekla u Rus, u obl. Vjatki; ranije musl., u 16. v. prevedeni u pravoslavlje.

BESIJER Žan-Batist (Bessières, 1766.-1813.), frc. maršal; 1 od najboljih Napoleonovih oficira; poginuo kod Licena.

BESJE, besist (frc.), lice koje spekuliše sa padom cena i prema tome podešava poslove na berzi: prodaje hartije od vrednosti i dr. robu s uverenjem da će uskoro moći da ih kupi po povoljnijoj ceni.

BESKVASNI HLEB, od neuskislog testa koji rkat. crk. upotrebljava na liturgiji (azimi, hostije, oblatne).

BESKIDI → Karpati.

BESKIČMENjACI, stariji naziv za sve životinjske grupe, izuzev kičmenjaka; odlikuju se otsustvom kičme; moderna zool. ne suprotstavlja više kičmenjake svima ostalim životinjama, već ih smatra samo za 1 vel. životinjsku grupu (kolo); → životinjsko carstvo.

BESKONAČNA TESTERA, nazvana tako stoga što je njeno sečivo zategnuto preko 2 kotura, oko kojih se stalno okreće; ušla u upotrebu od g. 1855. Ima brzinu od 300 do 350 okretaja u minutu i reže za 8 radnih sagi 25-250 m³ oblog mekog drveta. Ima: vertikalnih i horizontalnih, dvostrukih itd.

BESKONAČNOST, neizmernost, u mat.: ono što se nalazi van konačnog dela prostora; obeležava se sa ∞. U analizi: graničan pojam; za promenljivu količinu se kaže da postaje beskonačno vel., ili da teži b. (→ ∞) ako postaje veća od ma koliko vel. unapred date veličine, a b. mala, ili da teži nuli (→ 0), ako je možemo učiniti manjom od ma kako male, unapred dane veličine. Aktualna b., određen brojni pojam; precizno definisan u teoriji množina. U flz. se razlikuje: b. naviše, koja znači da svet nema ni početka u vremenu, ni kraja u prostoru, i b. naniže (infinitizam), koja znači da je svet beskonačno deljiv, da ne postoje nedeljivi delovi ni prostora ni vremena.

BESKRVNA ŽRTVA, pretvaranje hleba i vina u telo i krv Hristovu, kao žrtva bogu radi oproštaja greha; zove se sv. tajna pričešća ili → evharistija.

BESKRILCI, beskrilni insekti → apterigote.

BESLAJNA (engl.), granična linija na teniskom igralištu s koje se počinje igra, tj. servira.

BESMRTNOST, neprolaznost nekog živog bića; st. metafiz. učila da je čovekova duša besmrtna; u novije vreme u biol. se smatra da su besmrtni jednoćelični organizmi (protozoe), ali to učeše nije opšte primljeno.

BESNA KOBILA, pl. i. od Vranja, prema bug. granici. Ima olovne i srebrne rude.

BESNILO (rabies, lyssa, hydrophobia), zarazno oboljenje životinja, najčešće pasa i mačaka (na sl. b. pas); prenosi se ujedom, ogrebotinom zaprljanom balama obolele životinje, koja ne mora pokazivati simptome b. Inkubacija 3-10 nedelja i duže. Prvi karakteristični simptom strah od vode (hidrofobija); čak i pomisao na vodu i tečnost izaziva grč ždrela i veoma teško gušenje; ubrzo se javlja vel. uznemirenost, strah, potreba za neprekidnim kretanjem i govorom, obilno lučenje pljuvačke i najzad priviđanja zbog kojih oboleli cepa sve oko sebe, ujeda i napada okolinu; 2-3 dana posle pojave prvih simptoma uvek nastupa smrt u najvećim mukama. Osim ovog oblika, tzv. pomamnog, postoji tzv. tihi, mnogo ređi, u obliku postulne oduzetosti svih mišića, traje nešto duže od 8 dana; uvek smrtan. Prouzrokovač nepoznat, nalazi se u balama, mozgu i moždini obolelih životinja. Leka nema kad se bolest pojavi, ali postoji mogućnost da se ujedeni spase sigurne smrti (→ Paster). Pri svakom sumnjivom ujedu, ogrebotini, što pre tražiti zaštitno lečenje koje danas može započeti svaki lekar, a potom ako prilike zahtevaju uputiti na dalje lečenje u za to opremljene Pasterove zavode. Životinju koja je sumnjivu povredu nanela po mogućstvu treba zatvorenu čuvati i posmatrati, ili njenu glavu poslati zavodu na pregled.

BESOMUČNI, duševno obolelo lice opasno po okolinu: ne priznaje mu se poslovna sposobnost.

BESPOPOVCI, rus. sekta koja ne priznaje svešt.; umiru hotimično od gladi, spaljuju se, beže u šume itd.

BESPOSLICA, postojanje manjeg ili većeg broja ljudi koji žele da rade, a ne mogu naći rada; može biti periodična i stalna; javlja se stoga što se ne proizvodi planski, prema potrebama društva, već individualno, tj. prema zahtevima tržišta na kojem vlada zak. konkurencije; pojačava se naglim razvojem mašinizma i promenom racionalizacije; teško pogađa ne samo radničku klasu već i čitave narode. Besposlenička pomoć, potpora koja se daje besposlenim radnicima; može biti privatna, kada je daju radnički sindikati, i javna, kada je daju država ili opštine. Uredbom od 1927. u Jugosl. uvedeno pomaganje b. r. kao javna služba; vrše ga javne berze rada; sastoji se iz: redovne pomoći, vanredne pomoći i povlašćenih voznih karata. Redovna pomoć sastoji se iz lične i porodične (28 d dnevno), ali ne može trajati duže od 6 nedelja; vanredna pomoć (600 d godišnje) daje se u izuzetnim slučajevima bede prouzrokovane b.; putna pomoć (putna karta u 1/2 cene za 3. kl. žel. ili lađe i 40 d) ne sme preći sumu od 240 d.

BESPRIZORNI (rus.), napuštena deca koja u Rus. posle revolucije živela po ulicama bez ičijeg staranja i nadzora.

BESREBRENICI, svetitelji koji se slave zbog vršenja lekarskih i dr. dužnosti hrišć. bez težnje za novcem (sv. Kuzman i Damjan, lekari iz 3. v.).

BESTIJALITET, bestijalnost (lat.) 1) osobina čoveka koji se podaje životinjskim nagonima. 2) protivprir. blud (→ sodomija, zooofilija).

BESTUJEV-RJUMIN Konstantin (1829.-1897.), rus. publicist i istoričar; pisac Istorije Rusije, koja je ostala nedovršena.

BETA (β), 2. slovo grč. azbuke (b), u novogrč. čita se kao v. B. zraci, sastoje se iz slobodnih elektrona u brzom letu; postaju raspadanjem radioaktivnih materija; po sastavu su isto što i katodni zraci, samo imaju znatno veću početnu brzinu (1,6--1,95H1010 sm/sek.) i veću prodornu moć od α zrakova, skreću sa puta pod uticajem magnetskog polja; kod lečenja radijumom otklanjaju se filtrom od 1 i 1/2 mm mesinga ili 0,4 mm platine, jer draže kožu i ubijaju tkiva; mogu se upotrebiti samo u retkim slučajevima za kratkotrajno lečenje kod dermatoza, praćenih jakim svrabom.

BETEJGEUZE (ar.), zvezda 1. reda u Orionu.

BETEL, mesto u st. Palestini gde se, po Bibliji, bog javio Avramu i Jakovu.

BETERA Baro (oko 1645.-1712.), dubrovački pesnik; gl. delo: Vrhu velike trešnje; preveo s it. Oronta iz Čipra i Bogoljubne darežljivosti.

BETIKA, st. ime Andaluzije. Betiski Kordiljeri → Andaluziske Pl.

BETLEN 1) Gabor (Bethlen, 1580-1629.), transilvanski knez; izabran (1820.) za mađ. kralja; saveznik prot. i Čeha u 30-god. ratu protiv Habzburga. 2) Ištvan (• 1874.), mađ. političar, posle svet. rata jedno vreme pretsednik vlade.

BETLINK Oto (1815.-1904.), sanskritist; gl. delo: Sanskritski rečnik.

BETMAN-HOLVEG Teobald (1856.-1921.), nem. državnik i drž. kancelar (1900.-1917.); za vreme svet. rata potisnut od voj. krugova i prinuđen na ostavku.

BETON (frc.), mešavina cementa i rečnog šljunka ili peska i tucanika, spojena određenom količinom vode; ima osobine kamena, zbog čega se zove: veštački kamen; sme da se upotrebljava u konstrukcijama gde vlada isključivo pritisak. Armirani b., građevinski materijal sastavljen od betona (→ cement) i gvožđa da oni zajednički, kao jedna celina, protivstaju svim spoljnim silama; kod a.-betonokih konstrukcija b. prima pritiske i nešto smičućih naprezanja, a gvožđe zatezanja i ostatak smičućih naprezanja. Pronalazak se pripisuje Francuzu Monjeu (Monier, 1823.-1906.), baštovanu, koji ga je upotrebljavao za izradu postojanih saksija.

BETONDIĆ Josip († 1764.), dubrovački pesnik i prevodilac Ovidija, psalama i crk. pesama, ig. drama i frc. komedija; orig. dela: Razgovor pastijera. Tužba kacamorta od Trstenika.

BETHOVEN Ludvig (Beethoven, 1770.-1827.), kompozitor, poreklom Flamanac, živeo i radio u Beču. 1. od muzičara izvojevao priznanje um. ličnosti; doveo sonatni oblik do savršenstva; najveći i najbolji pretstavnik apsolutne muz. Nije sam izmislio muz. oblike, već je ideje prethodnika doveo do krajne um. visine i učinio ih monumentalnim i klasičnim. Gl. kompozicije: 9 simfonija (naročito poznate: treća (Eroika), peta i deveta (Himna veselju), opera Fidelio, Missa solemnis, 7 uvertira, 5 klavirskih koncerata, i 1 za violinu i orkestar, 38 sonata za klavir, 10 za violinu i 5 za čelo, 21 varijacija za klavir, oratorijum Hristos na Maslinovoj Gori, 66 pesama za glas i klavir, engl., škotske i dr. pesme za klavir, violinu i čelo, i dr.

BEĆIR-paša, tur. vojskovođ iz 17. i 18. v.; primio Beograd od Austr. (1791.), upravljao Bosnom (1801.-1804.); kao sultanov punomoćnik naredio da se poubijaju dahije (1804.).

BEUS BALOT Kristofor (Buys, 1817.-1890.), hol. meteorolog; pronašao aeroklinoskop; gl. dela: Periodične promene tmpt., Sugestije za jedinstven sistem meteor. opažanja.

BEFE (rom.-nem.), 2 vrpce na svešt. odeći koje vise pod vratom; kod kat. i prav. obično crne ili ljubičaste, a kod prot. bele.

BEHAJM Martin (1459.-1506.), nem. kozmograf i moreplovac; iskoristio na svojim brodovima astrolab. (→ sl.).

BEHAM Hans Zebald (1500.-1550.) i Bartel (1502.-1540.), braća, nem. slikari, mali majstori, podražavaoci Direra.

BEHAR (ar.), cvet.

BEHARIJE Čezare (1738.-1794.). it. pravni filozof; pisac dela o zločinima i kaznama; preporučivao čovečniji sudski postupak.

BEHER Johan (• 1891.), nem. liričar, patetičan i revolucionaran.

BEHISTUN, mesto u Kurdistanu; kraj njega se nalaze stene, pokrivene bareljefima i natpisima pisanim klinastom azbukom, koji mnogo doprineli da se odgonetnu asirski i haldejski spomenici.

BEHTEREV Vladimir (1857.-1927.), rus. neurolog i psihijater, 1 od osn. refleksologije; napisao preko 500 naučnih radova iz obl. fzl. mozga, psih. n psihijatrije.

BEHTOLD Jakob (1848.-1897.), švajc. knjiž. istoričar; gl. delo: Istorija nem. književnosti u Švajc.

BEHŠTAJN Ludvig (Bechstein, 1801.-1860.), nem. pisac, skupljač i izdavač nem. nar. umotvorina; gl. delo: Miti, priče, basne i gatke u životu i svesti nem. naroda.

BECIĆ 1) Vladimir (• 1886.), slikar, prof. Um. akad. u Zagrebu; radi kompozicije i portrete; s uspehom se bavio i dekorativnim slikarstvom. 2) Ferdo (1844.-1916.), knjiž. romantičarskog pravca; slikao uglavnom krajišnički život; gl. dela: Kletva nevjere, Zavet i Vukićev most (romani).

BEČ (Wien, Vijena), gl. grad Austr. (1,8 mil. st.) blizu i. granice, ekscentričan položaj; u podnožju Bečke Šume, na d. obali Dunava i po dnu Bečkog Basena, koji odvaja Alpe od Karpata i time pretstavlja prir. vratnice između Sr. Evr. i Panonskog Basena. Zbog ovako povoljnog položaja veoma st. naselje. Najstariji deo, postao na terasi Dunava, bio opkoljen bedemom; na mesto bedema podignuta (1857.) kružna ulica (Ring); varoš se raširila i prema Dunavu, gde je čuveni park Prater, i uza strane Bečke Šume, gde je novi B., i na kraju dvorac Šenbrun. Mnoge crk. poglavito u gotskom stilu (Stefanskirhe iz 13. i 15. v. i dr.). Mnoge javne i priv. palate poglavito stila barok i rokoko. Mnoge prosvetne i kult. ustanove: univ. (1365.), vel. škole, akad. i instituti, sr. i stručne šk.; akad. nauka, nar. i dr. biblt.; prirodoslovni, etnogr., um. i dr. muzeji: gradsko poz., drž. opera, nar. opera, drž. pozorište itd. Ima nem. karakter, ali kao prestonica b. A.-U. privukao mešovito stanovništvo i time, naročito za vreme baroka, dobio poseban, uglađen i veseo građanski društveni i duhovni život. Važna saobr. raskrsnica (6 žel. stanica, 5 mostova preko Dunava, pristanište na Dunavu). Veoma razvijena trg. za razmenu između Sr. i ji. Evr.; ind. mašina, naučnih i muz. instrumenata, ukrasa (nakita), svilene, vunene i kožne robe, mirisa, piva itd. Bečki kongres (okt. 1814. -- juni 1815.), sazvale: Rus, Engl., Austr. i Pruska posle Napoleonove abdikacije u Fontenblou, da bi rešile pitanja Evr.; izvršio podelu zemalja koje su bile pod Napoleonovom vlašću i uspeo da osigura 30-god. mir u Evr.; rukovodio se načelima legitimnosti (vraćanja svakome vladaru što mu je ranije pripadalo) i restoracije (obnove stanja koje je postojalo pre frc. revolucije i Napoleona), ali nije obnovio st. rpb. Veneciju i Dubrovnik. Na vest da je Napoleon napustio Elbu i iskrcao se u Frc., vel. sile zaključile k. i potpisale zaključni akt (9./7. 1815.). Njime Engl. dobila Maltu, Jonska O., i skoro sve frc., hol. i šp. kolonije koje je u ratu zauzela; Rus. dobila: Finsku, Besarabiju i Varšavsku Vojvodinu; Austr. povećana Salcburgom, Ven. rpb., Dalm. i Dubrovnikom; Pruska: ⅓ Saksonske, šved. Pomeranijom i delom Polj., a Frc. vraćena u granice pre revolucije; Belg. oduzeta od Austr. i spojena sa Hol. u Kralj. Nizozemsku; Šved. dobila Norvešku, oduzetu od Danske; slobodna It. podeljena na Sardinsku Kralj., Napuljsku Kralj. i Papsku državu, a Nem. pretvorena u Germ. konfederaciju od 36 država i 3 slobodna grada (Hamburg, Bremen, Libek), s austr. carem na čelu. K. se oglušio o sve molbe srp. vođa iz 1. ustanka, pod izgovorom da su se bunili protivu legitimnog gospodara (sultana). B. krug, flz. šk. okupljena oko udruženja Ernst Mah, u koju spadaju M. Šlik, Hans Han, O. Nojrat, Rudolf Karnat, Filip Frank a dr.; u zajednici sa tzv. berlinskim i varšavskim krugom zastupaju neku vrstu egzaktnog ili mat. pozitivizma koji ponekad nazivaju i fizikalizam; neprijatelji metafiz., imaju za cilj: ispitivanje naučnih metoda; od flz. disciplina priznaju jedino logiku i teoriju saznanja, koje svode na logistiku i njeno tumačenje; a od nauka fiz. B. lepak → ćiriš. B. revolucija, izbila 13./3. 1848., pod uticajem frc. februarske revolucije. Protivu Meternikove reakcije onda ustali prvo Mađari u Požunu (3./3.), pa Česi i Nemci u Pragu (11./3.), zatim i Beč. Studentske i radničke demonstracije srušile Meternika, koji pobegao u Engl., i nagnale cara Ferdinanda da izda ustav i potvrdi osnivanje nar. garde. Pod pritiskom b. stanovništva vlada je dala građ. slobode i pristala da sazove Rajhstag, a car napustio B. i povukao se u Insbruk (15./5.); Rajhstag se sastao 22./7., ali car, zbog novih nereda, morao opet da beži iz B. Za to vreme protivu Mađara ustali Hrvati i Srbi, Vindišgrec ugušio nerede u Pragu, a Radecki potukao pobunjene Talijane kod Kustoce (juna 1848.). Kad hrv. ban Jelačić pregaao sa vojskom Dravu (sept. 1848.), austr. vlada poverovala da će moći da uguši sve nerede i počela da priprema vojsku za borbu protivu Mađara. To dovelo do novih pobuna b. demokrata (6./9.) i nagnalo Ferdinanda da napusti B. i po treći put i da se povuče u Olomuc. B. pobunjenicima pritekli u pomoć Mađari, ali ih Jelačić potukao kod Švehata (30./10.), pa se zatim, zajedno sa Vindišgrecom, uputio na pobunjeni V., koji branili Mesenhauer, Blun i polj. gen. Bem. Posle kraće opsade i veoma krvavih 8-dnevnih borbi B. osvojen (31./10.), vođi revolucije pohvatani i streljani, a Bem pobegao u Mađ. 3 dana posle pada B. Ferdinand I se odrekao prestola u korist svog sinovca Franca Jozefa I. B. škola, u muz. b. triumvirat: Hajdn, Mocart i Bethoven.

BEČVE, vrsta čakšira od belog sukna (klašnja) kod Srba u J. Srbiji i Arbanasa.

BEČKA ŠUMA, si. pošumljene padine Alpa (nadm. v. 890 m); omiljeno izletište Bečana.

BEČLER (Bachelor of Arts), engl. akad. stepen, odgovara približno našoj maturi.

BEČUANA, prostrana obl. u unutrašnjosti j. Afr.; zahvata veći deo pustinje Kalahari. J., manji, deo (133 440 km², 120 000 stan.) je brit. kolonija, a sev., veći, deo (712 000 km², 153 000 st.) je pod brit. protektoratom. Većinu stan. čine Bečuani, bantuski Crnci, stočari (drže goveda).

BEŠEVIĆ Stevan (• 1868.), pesnik; sarađivao na šaljivo-satiričnom listu Vrač-pogađač; објавио више збирки стихова.

BEŠENOVO, man. u Fruškoj Gori, u blizini sela B.; po predanju podigao ga kralj Dragutin, između 1284. i 1316. Današnja crk. sazidana, verovatno. u 16. ili 17. v.; nekadanje ikone na ikonostasu, koje je (1786.) radio Kozma Kolarić, zamenjene nedavno novim; u man. biblt. čuva se nekoliko rukopisnih evanđelja, od kojih je 1 okovao Kondo Vuk, 1557.

BEŠENjEJI Đerđ (1747.-1811.), mađ. pesnik; osnovao tzv. mađ. knjiž. gardiskih oficira na dvoru Marije Terezije i otpočeo moderni period mađ. knjiž.

BEŠIKA → mokraćna i žučna bešika.

BEŠIČKO JEČERO, tektonskog postanka na SI pol. Halkidike, u grč. Makedoniji. Oblika duguljastog u pravcu I-Z veliko 69 km²; duboko 22,3 m.

BEŠLIK, bešluk, bešparalik, tur. petoparac.

BŽEZINA Otokar (Brezina, 1868.-1929.), češki liričar, simvolist; u prvim stihovima izražava užas nad prolaznošću života i neproživljenom mladošću, docnije se uzdiže iznad ličnih bolova i peva himnu radu i vaselenskoj harmoniji: Ruke, Svitanje na zapadu, Vetrovi sa polja, Nad vatrama i vodama itd. (→ sl.).

BŽETISLAV 1) B. I, češki knez (1034.-1055.), ratovao sa nem. carem Hajnrihom III i Poljacima; širio svoju državu na račun Ug. i Polj.; pridružio Češkoj Moravsku i Šleziju; pred svoju smrt odredio da presto nasleđuje najstariji član porodice Pšemislovića. 2) B. II, češki knez (1061.- 1092.), pomagao nem. cara Hajnriha IV u borbi za investituru i dobio titulu carskoga peharnika, najveće dostojanstvo u srednjev. nem. carstvu; time su češki vladari stekli pravo da učestvuju u izboru nem. cara.

BI- (lat.), u složenicama pokazuje da se značenje drugog njegovog dela dvaput javlja.

Bi, hem. znak za element bizmut.

BIANDRIJA, slučaj kad jedna žena ima 2 venčana muža u isto vreme.

BIBER (Piper nigrum, fam. Piperaceae), drvenasti lijan, poreklom sa Malajskog Arhipelaga; zimzelena, srcasta lišća i zrnasta ploda. Gaji se svuda u tropima radi začina: crni b. (osušene bobice) ili beli b. (oljuštene semenke).

BIBESKU 1) Barbo, gospodar Vlaške (1849.-1856.), uzeo ime kn. Stirbej. 2) Đorđe, gospodar Vlaške (1843.-1848.), tur. vazalni knez.

BIBL Konstantin (• 1898.), češki proleterski pesnik; zbirke: Put ka ljudima, S lađe koja dovozi čaj i kavu, Zlatni lanci itd.

BIBLIJA (grč.: knjiga), zbirka sv. knjiga koje hrišć. crk. priznaje kao bogom otkrivene i nadahnute sv. duhom. Dele se: na st.-zavetne i n.-zavetne knj. St.-zavetne, primljene od Jevreja, dele se na zak., ist., proročke i poučne. Zakonske: petoknjižje Mojsijevo, knj. postanja, izlaska, levitska, brojevi, ponovljeni zak. Istoriske: knj. Isusa Navina, o sudijama, o Ruti, 4 knj. o carevima, 2 knj. Dnevnika, knj. Jezdrina, Nesmijina i Jestirina. Proročke: 4 vel. knj. proroka Isaija, Jeremija, Jezekilja i Danila, n 12 malih: Osije, Joilj, Amos, Avdije, Jona, Mihej, Naum, Agej, Avakum, Zaharija, Malahija i Sofonije. Poučne: knj. o Jovu, psalmi Davidovi, priče Salomonove, knj. propovednika; pesma nad pesmama. To su tzv. kanonske knj., a postoje i nekanonične: knj. o Toviji Juditi, premudrosti Salomonove, premudrosti Isusa sina Sirahova, 2. i 3. Jezdrina, 3 knj. makavejske, koje crk. preporučuje kao korisne. N.-zavetne su: 4 evanđelja: Mateja, Marka, Luke, Jovana, Dela apostolska od Luke, 14 poslanica Pavlovih: Rimljanima, 2 Korinćanima, Galatima, Efescima, 2 Solunjanima, Kološanima, Filipljanima, Titu, 2 Timoteju, Filimonu i Jevrejima; Saborne poslanice: Petra (2), Jakova, Jude, Jovana (3) i Otkrovenje (Apokalipsa) Jovanovo. Nehrišć. narodi takođe imaju knj. koje smatraju bogom nadahnutima: Vede kod st. Indijaca, Avesta kod Persijanaca, Tripitaka kod budista, Koran kod musl. B. pauperum (b. siromaha), naziv pape Grgura Vel. za ikone kao sredstvo verske pouke. Bibliska društva, prot. udruženja za izdavanje i širenje B.: prvi osn. 1710. g. u Halu; danas najveće Brit. i inostrano b. d. u Londonu, osn. 1804.; izd. oko 400 prevoda; na našem jeziku St. zavet od Đ. Daničića, N. zavet od Vuka Karanića. B. komisija, odeljenje papske kurije za ispitivanje i rešavanje b.-naučnih spornih pitanja. B. stil, način kojim su pisane knjige St. i N. zaveta, kad se tajanstvenost meša sa realnim, a mašta sa slikanjem; njegove bitne odlike su nadovezivanje i česta upotreba sveza a i i; у њему се често не означава хипотакса.

BIBLIO-, u složenicaka, od grč. biblios: knjiga. Bibliografija 1) pomoćna nauka ist. knjiž. i nauka uopšte. 2) knj. bibliografskog sadržaja, tj. spisak dela, bilo po strukama (metodološka), bilo po piscima (azbučna), bilo po hronološkom redu (hronološka); može biti opšta ili stručna, za razne predmete. Bibliografski stil, nizanje imena pisaca sa naznačenjem njihovih dela; uopšte: opisno izlaganje, bez analize sadržine. Bibliomanija, strast za sahupljanjem retkih knj. Bibliofilija, ljubav prema retkim i lepo oštampanim knj.

BIBLIOTEKA 1) uređena zbirka knj. i listova. 2) orman za knj. 3) drž. ili op. ustanova gde se čuvaju i čitaju knj. 4) zbirka izdanja iste struke ili pravca (n. pr. Savremena b., Zabavna b,). B. kao zbirke javljaju se još u st. v. (najčuvenije u Aleksandriji i Pergamu); danas čuvene Brit. muz. u Londonu, Vatikanska u Rimu, Narodna u Parizu, Bodlejanska u Oksfordu, Eskurijala u Šp., b. dvorska u Beču, Sinodalna u Moskvi i dr. Kod nas najstarije u Dubrovniku (man. i privatne), gde im je temelje udario B. J. Krusić (†1513.), koji ostavio preko 2000 svezaka dubrovačkim man. franjevaca i dominikanaca; najstarija srp. b. nalazi se u man. Hilandaru; man. b. najbolje su očuvane u Dalm. i Hrv., kuda nisu dopirali Turci. Kod Hrvata je najveća Zagrebačka nadbisk., a kod Srba patrijaršiska u Karlovcima. Od moderno uređenih u 19. v. postoji Zagrebačka univ. b., postala od b. isusovaca; nju je (1776.) primila Pravna akad., pa je 1874. predala univ. U Ljubljani licej dobio (1774.) b. isusovaca i još neke, pa od njih sastavio zbirku, koja je (1794.) postala javna i koja danas pretstavlja gl. slov. b. Kod Srba je najstarija b. Matice srpske u N. Sadu (javna od 1922.); u Srbiji osn. je (zak. 1853.) b. min. prosvete, pretvorena 1858. u Nar. b.; Univ. b. u Beogradu, sazidana iz Karnedžijevog fonda, otvorena je 1926. U Sarajevu gl. b. je Zemaljskog muzeja (osn. 1888.) i Centralna b. društva Prosvete (osn. 1911.). Osim tih b. opštih i javnih postoje i stručne, kao: B. arheološkog muzeja u Splitu, B. nar. skupštine i dr. Nedavno otpočela organizaciju veće b. i beogradska op. Bibliotekar 1) činovnik b. 2) čuvar b.

BIBLIS, kći Mileta, a sestra Kauna, prema kome je osećala grešnu strast; pretvorena u kladenac.

BIBLO (frc.), mali luksuzan predmet koji se stavlja radi ukrasa nad kamin, etažer i sl.

BIBLOS, Džebel, pristanište u st. Fenikiji.

BIBRAKTE, eduanski grad u st. Galiji, gde je Cezar 58. g. pre Hr. pobedio Helvećane.

BIBUL, zet Katona Utičanina i Cezarev kolega u konzulatu; uzaludno pokušavao da obuzda Cezarovo slavoljublje.

BIVA, najveće jez. (910 km², nadm. visina 77 m, dub. 100 m) na o. Niponu u Jap.

BIVAK (rom.-nem.), privremen logor. Bivakovanje, stanovanje voj. pod šatorima ili bez njih.

BIVO (Bubalus), domaća životinja rasprostranjena po vlažnim predelima j. Az.: j. Kini, Jap., Malajskom Arhipelagu, zatim u Afr. (Eg.) i Evr. (It., balk. zemljama i j. Rus; u Jugosl. ga ima u j. delu: gaji se više radi teglenja nego radi mesa i mleka.

BIVOLČIĆI → tatula.

BIGAMIJA (grč.), brak sa 2 žene, dvoženstvo; kod nas dozvoljeno musl., a kod ostalih veroispovesti pretstavlja krivično delo.

BIGAR, traverzin, sedimentna stena; postaje taloženjem rastvorenog krečnjaka u vodi ispod izvora, po pećinama (pećinski nakit); ako se taloži po dnu rečnog korita, što je čest slučaj u karstu, stvaraju se lepi slapovi, vodopadi i travertinska jez. (slap Plive kod Jajca, vodopad Ripaljka kod Soko-Banje, Plitvička J. i dr.); neke vrste b. upotrebljavaju kao kamen za zidanje.

BIGE, visoki klifovi (50-60 m) na morskoj obali, postali potkopavanjem glava slojeva, koji padaju od mera prema unutrašnjosti kopna.

BIGL (nem.), pas, odličan zečar hajkaš, srazmernih linija, mala rasta, snažnog i zbijenog tela, dugih klempavih ušiju.

BIGLA, pl. u J. Srbiji, si. od Resna; najviši vis Crni Vrh (1933 m).

BIGNONIJACE (Bignoniaceae), biljna familija, čiji red Tubiflorae većinom drvenasta stabla, naspramno raspoređenih, složenih listova i dosta vel. cvetova; mnoge su lijani; od nekih se dobiva skupopeno drvo, kao palieandrovo od Iacaranda i zeleni abonos od Tecoma leucoxylon: najviše rasprostranjena u tropima.

BIGORSKI SV. JOVAN, man. kod Debra, na l. obali Radike; misli se da je osn. u 11. v. Crk. mnogo puta prepravljana, naročito u 18. v., tako da se malo što očuvalo od prvobitne građevine; živopis nov, bez um. vrednosti; značajnije su st. ikone, važan je ikonostas, drvorez nar. um. iz Galičnika; u svemu se, na veoma zanimljiv način, meša folklor sa barokom i viz. tradicijom.

BIGOFON (frc.), muzički instrument od kartona; upotrebljava se o karnevalu.

BIGOTIZAM (frc.), preterana, slepa pobožnost.

BID (Bede, Baeda, 673.-735.), engl. naučnik i mudrac: pisac mnogih dela verskog karaktera; gl. delo: Engl. crk. istorija.

BIDGOŠČ (nem. Bromberg), grad (118 000 st.) u Polj., na B. kanalu i pruzi Berlin-Lenjingrad; trg za žitarice i drvo; ind. (metala. alkohola, mlinarstvo).

BIDE Gijom (Budé, 1467.-1540.), frc. humanist; na njegov savet Fransoa I osn., oko 1530. Kolež triju jezika (lat., grč., jevr.), koja je pretvoren u Kolež de Frans.

BIDE (frc.), sud za pranje intimnih delova tela.

BIDERMAJER (nem.), sr.-evr. malograđ. um. i kultura između 1825. i 1850. g., čije su gl. osobine izveštačena bezazlenost, sentimentalnost, ljupkost i gracioznost. Gl. tadanji nem. slikari su Špicveg i Švind, a bečki Valdmiler. Naši krajevi, naročito Vojvodina, takođe su preživeli svoju b. epohu. Većina srp. slikara iz 1. polovine 19. v. bili su učenici Valdmilerovi i radili u duhu b. shvatanja života i slikarstva.

BIDLO Jaroslav (• 1868.), češki istoričar i. Evr. i Balk.; gl. delo: Istorija slovenstva.

BIŽO Toma (1784.-1849.), frc. gen.; zauzeo 1840.-1849. delove Afr. u Alžiru i Maroku.

BIZAM (Moschus moschiferus), mali jelen; mužjak bez rogova, ima razvijene očnjake u gornjoj vilici; na trbuhu ima žlezdu koja luči mirišljavu materiju zvanu mošus; živi po visokim plan. Kine i Tibeta. Bizamski pacov (Fiber zibethicus, fam. Muridae), pacov poreklom iz Kanade, vel. preko 24 sm; najpre prenet (1906.) u Češku, a odatle se raselio u Nem., Austr., Švajc.; ima ga i u Jugosl.; kratke i sjajne dlake, otvorenomrke do crne boje; dlaka služi i za izradu šešira, a krzno (bizam krzno) pa izradu odeće i ukrasa. B. rovka (Myogale moschata), bubojed srodan krtici, živi uz r. u ji. Rus. i Az.; krzno na ceni (rus. srebrni bizam).

BIZANT → Vizant.

BIZARAN (šp.), čudan, neobičan, nastran.

BIZE Žorž (Bizet, 1838.-1875.), frc. operski kompozitor; gl. dela: Lovci bisera, Ćamile, Petrova lepa ćerka i Karmen, koja ga proslavila; komponovao još: 3 simfonije, uvertire, klavirske komade i dr.

BIZERTA, grad u sev. Tunisu (21 000 st.), vel. ratno pristanište. Za vreme svet. rata u B. su slani bolesni srp. vojnici radi oporavka, i tu je 1917.-1918. bila štamparija srp. ratnih invalida.

BIZMUT, hem. element, beličasto-žut metal (Bi, atomska težina 208,0); specifična težina na 20° 9,78; topi se na 270°, ključa preko 1500°; spec. tež. topljenog b. je veća nego kod čvrstog i iznosi 10,055; širi se pri sčvršćavanju, kao i voda; u prir. se nalazi većinom u čistom stanju; upotrebljava se za dobijanje lako topljivih legura, od kojih se prave osigurači u elthn., a njegova jedinjenja imaju vel. primenu u med. (b.-subnitrikum, dermatol i dr.); daju se kod želudačnog čira i proliva, da se na bolesnim delovima otvori zaštitni sloj koji ih čuva od nadražaja i tim štiti od bolova; spolja se upotrebljava na ranama i kod kožnih bolesti (dermatol), umesto jodoforma, jer dobro dezinfikuje i suši rane; u novije vreme, ubrizgavanjem b. preparata, leči se sifilis.

BIZNES (engl.), trgovina, posao.

BIZO Fransoa (1760.-1793.), konventovac, žirondinac; igrao važnu ulogu u početku frc. revolucije.

BIZON (Bison), rod divljih goveda; snažnog tela, duge dlake na vratu i širokog razmaka između očiju; živeo nekad i u evr. prašumama (Bison bonasus; → sl.); danas ga ima na Kavkazu i u 1 šumi u Litvaniji; gaji se u zool. vrtovima. Amer. b. (Bison americanus), živeo u S. Amer., ali gotovo potpuno uništen, ima ga još u Jelostonskom parku. Bizonsko goveče, divlje g. amer. prerija, zbog skupocene kože gotovo uništeno; vel. 170-190 sm, teško do 1000 kg; vel. glave, greben jako razvijen, dlaka zatvorenomrka, duga na prednjem delu tela, a kratka na zadnjem; nije pripitomljavano, živi u stadima, a gaji se i po zool. baštama; pari se sa domaćim g.

BIJALIK Hajim Nahman (1873.-1934.), jevr. nac. pesnik: gl. dela: Pesme, Sabrana dela.

BIJANKO (it.) → blanko.

BIJARIC (Biarritz), frc. morsko kupalište (23 000 st.) na podnožju Pireneja i obali Gaskonjskog Zal.

BIJAS, jedan od 7 grč. mudraca iz 6. v. pre Hr.; pripisuju mu se reči Omnia mea mecum porto (sve svoje nosim sa sobom); rekao im kad je zbog napada Persijanaca morao da beži iz otadžbine.

BIJAĆI → Bihaći.

BIJAFRINSKI ZALIV, deo Ginejskog Zal., u kojem se nalaze o.: Fernando Po, Prinčevo, Sv. Toma i Anobon.

BIJELIĆ Jovan (• 1885.), slikar; učio u Pragu i Krakovu; slikao sa temperamentom i namerom da postigne simfoniju boja; radio razne slike sve do apstraktnih, pa prilazio kubizmu Lotove šk., klasici i post-impresionističkom slikarstvu.

BIJELO POLjE, varoš i sresko mesto (3100 stan.) na r. Limu (Zetska Ban.); leži na metohisko-bos. putu; privr. centar za okolne predele: Bihor, D. Kolašin i Korito; izvozi stoku i stočne proizvode.

BIJELjINA, varoš (12 400 st.) u si. Bosni (Drinska Ban.) na žel. pruzi Ugljevik-Rača, privr. središte plodne ravnice Semberije. Razvila se kao varoš od sredine 19. v. Znatna trg. i izvoz žita, voća i stoke (svinja); gmn.

BIJON, grč. bukolički pesnik iz 3. v. pre Hr.; sačuvano nekoliko idila.

BIK (Bos) 1) životinja iz porodice šupljorogih preživara; odlikuje se snažnom građom tela i kratkim, jakim nogama. 2) odrastao nekastriran mužjak kod goveda, sposoban za parenje. 3) sazvežđe u → zodijaku, znak *; najveća zvezda Aldebaran. 4) batvo (scapus), dugačko, sočno, negranato i po pravilu bezlisno stablo, na čijem se vrhu nalazi 1 ili više cvetova (lala, maslačak, zumbul).

BIKARBONA SODA, natrijum-bikarbonat; veoma lak beo prašak, lek kod gorušice i šećerne bolesti; kad dospe u želudac, spaja se sa želud. kiselinom, pri čemu se oslobođava ugljen-dioksid koji odilazi podrigivanjem; ima je u mnogim mineralnim vodama koje se preporučuju kod zastarelih želud. katara i žučnog kamena; njenim praškom leči se i mlečac kod odojčadi, a oblozi iz vodenog rastvora leče čireve na nogama usled proširenih vena.

BIKVADRAT (lat.), u mat., 4. stepen.

BIKELAS Dimitrios (1835.-1909.), grč. romanopisac; gl. delo: Luka Laras (→ sl.).

BIKONVEKSNO SOČIVO → sočivo sabirno. Bikonkavno sočivo → sočivo rasipno.

BIKONSFILD → Dizraeli.

BIL (engl.), predlog zak.; nekiput i sam zak.; b. of rights (1688.), važan ustavni zak.

BILABIJALNI SUGLASNIK → suglasnik.

BILAV, deo sedla, od kožnih kaiševa, spaja sedlo sa kolanom preko konj. grudi; služi i kao ukras.

BILAZORA, u st. v. varoš kod Velesa, na granici Makedonije i Dardanije.

BILANS (it.), pismeno pretstavljena i upoređena aktiva i pasiva imovine nekog preduzeća (fiz. lica ili trg. društva) ili države; pravi se prvi put na početku trgovanja, a zatim na kraju svake poslovne god.; za sastavljanje b. kod a. d. postoje naročiti zak. propisi (čl. 70. i 71. Zak. o a. d.); može biti: aktivan ili pasivan, prema tome koja je strana njegova veća; razlika između jedne i druge strane naziva se saldo. B. trg. državni je upoređenje vrednosti uvoza i izvoza u toku 1 godine. B. plaćanja države prema inostranstvu obuhvata upoređivanje ne samo vrednosti uvoza i izvoza, već i prihode od brod., žel., telegrafa, telefona, pošte, banaka, trg. preduzeća, prinose od kapitala uloženih u inostranstvu, od prometa stranaca, od pošiljaka iseljenika itd., kao i izdatke inostranstvu na odgovarajuće pozicije. Njegovo izravnavanje vrši se zlatom, devizama, privremenim ili dugoročnim dugovima, pomeranjima u srazmeri uvoza i izvoza, kao i dr. aktivnih i pasivnih međunar. pozicija; danas države nastoje da svoj međusobni b. plaćanja uravnoteže putem → kliringa. B. azota, stanje azotnih materija (belančevina) organizma izračunato na osnovu njihovog prinosa i utroška za određeno vreme. Može biti: negativan kad se javi a. mršavljenje, pozitivan kad nastupi a. gojenje, i uravnotežen, kad na telu nema promena. B. ishrane, stanje ishrane organizma izračunato prema prinosu (ingesta) i utrošku hranljivih materija (ekskreta); može biti pozitivan kad organizam dobiva u težini, i negativan kad organizam gubi u težini; ako težina tela ostaje nepromenjena, kaže se da se organizam nalazi u ravnoteži ishrane.

BILATERALAN (lat.) 1) obostran, koji veže obe strane. 2) dvostran, dvobočan, oznaka za dvobočnu simetriju u građi mnogih životinja; b. simetrični organizmi ili njihovi delovi mogu se podeliti samo 1 jedinom ravni u 2 simetrične polovine. Kod biljaka se često govori o b. simetriji tela ili organa koji se mogu 2 ravnima upravnim 1 na dr. podeliti na simetrične polovine. B. akt → akt. B. obaveza ili tražbina, je ona gde su subjekti međusobno jedan drugome dužnik i poverilac. B. ugovor, predviđa prava i dužnosti za obe strane, npr. kod kupoprodaje. Kupac ima dužnost da dâ cenu, ali i pravo da mu se preda stvar; supr. unilateralni ugovor. Bilaterije, zajedničko ime za sve životinjske organizme koji se odlikuju dvobočnom (bilateralnom) simetrijom tela; najveći broj životinjskih grupa (crvi, mekušci, zglavkari i kičmenjaci) kao i čovek.

BILBAO, gl. grad (162 000 st.) prov. Biskaje, na S. Šp.; leži u prim. Biskajskog (Gaskonjskog) Zal.; izvozi gvozdenu rudu; razvijena gvozdena ind. i prekomorska trg.

BILGERI Georg (• 1873.), austr. smučarski nastavnik, specijalist za alpiske kurseve; pronašao praktične stremene i vezove za smučke, kao i pribor za teške alpiske ture; uveo spec. thn. vožnje.

BILEAM → Valaam.

BILEK František (• 1872.), čsl. vajar, pretežno pobožne tendencije; gl. dela: Golgota, Mojsije, Užas itd.

BILEĆA, varošica (800 st.) i sresko mesto u izvorišnom delu Trebišnice (Zetska Ban.). U sr. v. bila jedno od gl. mesta na Dubrovačkom putu. Šk. za rez. peš. oficire.

BILEFELD, varoš (86 000 st.) u i. Vestfaliji (Nem.); ind. (tkst., konfekcija, metal., hem.).

BILIJAR (frc.), igra sa 3 kugle od slonove kosti, koje se udaraju takom; igra se na čvrstoj tabli pravougaonog oblika, pokrivenoj zelenom čojom, okruženoj elastičnim zidovima od gume. Pojavio se oko 1510. (na sl. Luj XIV za bilijarom). Igra se na više načina (karambol, keglice i karambol o obeleženim kvadratima).

BILIJARDA, hiljada biliona, broj koji se piše brojkom 1 i 15 nula iza nje.

BILIKUM (nem.), čaša dobrodošlica koja se ispija u čast gostu koji prvi put dolazi u kuću.

BILIN, plan. sz. od Krive Palanke (Vardarska Van.), najviši vrh Straža (1547 m).

BILINE, rus. epske pesme, u kojima narod prikazao svoju prošlost i svoje junake (bogatire); zovu se i »starine«; do 18. v. postojale u usmenom predanju, a otad beležene; ima ih sa preist., mitol. i ist. motivima, a dele se na cikluse.

BILINSKI Leon (1846.-1923.), austr. državnik i guverner B. i X. (1912.-1915.); pred rat 1914. pokušao da pocepa Srbe u B. i X., obećavajući im ustupke, ali nije imao uspeha; napisao: Uspomene i dokumenta.

BILINSTVO → botanika.

BILION (frc.), u Frc. i SAD znači hiljadu miliona = 10⁹, a u Nem, milion miliona = 1012.

BILITON, ostrvo (4 594 km², 71 000 st.) između Banke i Bornea; pripada Hol.

BILO 1) → puls. 2) → venac.

BILO (Bülow) 1) Bernhard (1849.-1929.), nem. državnik i kancelar; tvorac Vilhelmove »svetske politike«; pretvorio Nem. u pom. silu, ali doveo do njene izolovanosti pred svet. rat; napisao: Govori, Nem. politika, Uspomene. 2) Hans (1830.-1894.), pijanist i dirigent, direktor muz. šk. u Minhenu; malo komponovao, više pisao o muz.; gl. delo: Pisma i spisi.

BILO GORA, dugačka a niska pl. u Slav. Pruža se od Koprivnice do g. toka Ilove. Najviši vrh Rijeka (307 m). Ima naslage kam. uglja.

BILROT Teodor (Billroth, 1829.-1894.), austr. hirurg; dao osnove modernoj hir., opisao neke operacije koje nose njegovo ime (resekcija želuca B. I, B. II, i ekstirpacija larinksa); pisac udžbenika; osn. nudiljske šk. u Beču.

BILTEN (frc.), povremeno naučno ili poslovno izdanje; zvaničan izveštaj o ratnim operacijama ili o bolesti neke ličnosti. V. Jugoslav (Bulletin yougoslave), organ Jsl. odbora; izlazio za vreme svet. rata u Londonu i Parizu; služio propagandi za ujedinjenje svih Jsl. u slobodnu nac. državu. V. montenegren (Bulletin monténégrin), organ crnog. odbora za nar. jedinstvo pod pretsedništvom Andrije Radovića; suzbijao separatističke težnje i isticao potrebu ujedinjenja; izlazio za vreme svet. rata prvo u Ženevi, zatim u Parizu.

BILHANA, indiski pesnik iz 11. v., možda pisac Čaurine elegije.

BILjANICA 1) plan. (1 336 m) jz. od Žagubice (Moravska Ban.). 2) plan. ji od Vranja (→ Koćura).

BILjAC, vunen pokrivač, ćebe u zap. Bosni, Lici i Dalmaciji.

BILjKE, živa bića (organizmi); imaju iste osn. osobine kao i životinje, sa kojima sačinjavaju živi svet; razlike između njih i životinja jasne samo kad se upoređuju savršeniji članovi oba sveta, a sve manje kod prostijih organizama, tako da je uopšte nema kod najprostijih, iz kojih se postupno razvili na 1. strani organizmi biljnog, a na 2. životinjskog karaktera. U toku filogenije kod b. se sve više izražavali: vel. spoljašna površina tela (grananje, spljoštavanje), koja je u tesnoj vezi sa načinom ishrane; opkoljavanje protoplasta čvrstom celuloznom ili drvenom membranom; pojava plastica (najznatniji hloroplasti) u protoplazmi; i otvorena ontogenija, jer. b. rastu za sve vreme života; kod viših vrsta izdvojili se koren, stablo i list. Ranije mišljenje da se životinje razlikuju od b. kretanjem, nije tačno, jer i kod b. ima kretanja celih individua s 1 mesta na dr. (alge, gljive, bakterije), kao što ima i utvrđenih životinja (korali). Nabrojani biljni karakteri ne nalaze se kod svih b., jer i njih ima sa malom spolj. površinom (loptasti kaktusi), bez celulozne membrane (protofiti) i hloroplasta; ali, između njih i anorg. prir., u kojoj nema protoplazme, postoje oštre granice, mada nije isključeno da su organizmi postali iz anorg. prir. (→ arhigonija). U hem. pogledu b. se saetoje iz vode, nesagorljivih miner. materija (pepeo) i org, materija. Sveže biljke sadrže prosečno od 75-80% vode i od 0,5-2% pepela (odn. 2-8% pepela u suhoj supstanci). Glavni deo suhe supstance b. sačinjavaju org. materije koje pretstavljaju stvarnu energetičnu vrednost biljne proizvodnje. Šnajdevind deli biljne org. materije na: bezazotne materije (uljene hidrate, njima slične materije, masti i ulja) i azotne materije (belančevine, amine, amino-kiseline i alkaloide). Hranljiva vrednost b. (skrobna vrednost) obračunava se po Kelneru na osnovu svarljivih grupa sastojaka (belančevina, masti, bezazotnih ekstraktnih materija i celuloze); važan je odnos svarljivih belančevina prema skrobnoj vrednosti. B. lekovite, b. koje u svom cvetu, listu ili korenu sadrži neke elemente koji se upotrebljavaju u med. kao lek, bilo sasušene za kuvanje (tej), bilo u prahu; ponekad se iz njega ind. putem vade lekoviti delovi kao: alkaloidi, glikozidi, smole, eterska ulja itd., u farmakologiji podeljene u 2 grupe: bescvetne (pečurke, lišaji, alge, mahovine i dr.) i cvetne ( terebentin, šafran, digitalis, opijum i dr.). B. mirišljave (aromatične), grupa ind. b. u čijim se listovima (duvan, čaj), semenkama, plodovima (kakao, kava, hmelj), stablu ili korenu (cimet, cikorija) nalaze mirišljave materije koje čovek upotrebljava na razne načine. Biljne baze → alkaloidi. B. vaši → lisne vaši. B. vosak, sekret drvrća i žbunja (→ vosak). B. geografija, fitogeografija, grana botanike, ispituje i objašnjava raspored b. i razviće b. pokrivača na zemlji; deli se na: florističku, koja utvrđuje pojavu i raspored svake b. vrste na zemlji; ekološku, koja ispituje uzroke pojave b. na nekom mestu, upravo odnose b. prema staništu; i genetičku, koja se bavi ist. momentima i prošlošću b. pokrivača. Proučavanjem vegetacije 1 obl. bavi se → b. sociologija. B. g. Jugosl. → Jugoslavija. B. zelenilo → hlorofil. B. lepak, b. tutkalo, rastegljiva i lepljiva materija; dobiva se od skrobnih zrna nabubrelih u toploj vodi na tmpt. od 60-70°. B. masti → masti. B. sociologija, nauka o vegetaciji, proučava skup b. zajednica 1 obl. B. sociološke jedinice, vegetacija, koju proučava b. sociologija; sastoji se iz različitih b. zajednica; 1 konkretna b. zajednica naziva se i asocijacionim individuumom (npr. borova šuma s vresom). A. individuumi koji imaju isti floristički sastav čine apstraktnu jedinicu (asocijaciju). Asocijacije koje se floriotički razlikuju, a fiziognomski slažu (imaju iste osn. forme), čine 1 formaciju (npr. borova šuma sa vresom, smrčeva sa borovnicom). Formacije se dalje fiziognomski grupišu u jedinice višeg reda ili formacione grupe (npr. četinarska šuma, listopadna šuma). Formacione grupe obrazuju višu jedinicu, vegetacioni tip (u našem slučaju formaciona grupa listopadne šume i f. g. četinarske šume čine vegetacioni tip šume). B. stenice, insekti jako pljosnatog i širokog tela, dugi 6-8 mm, jake rilice, savijene s donje strane grudi; hrane se sokovima b. i često nanose vel. štete; mnoge prenose bolesti sa bolesnih na zdrave b.; razvijaju se iz jaja, sličnih maloj buradi, velikih oko 1 mm. Larve im štetne kao i odrasli, od kojih se razlikuju po tome što su bez krila; protiv b. s. primeniti prskanje duvanskim ekstraktom, uljanim emulzijama, prašenje buhačevim prahom, polivanje vrelom vodom itd. B. tkivo primarno → izdanak. Biljojedi → ishrana životinjska.

BILjUR (tur.) → staklo.

BIMBAŠA (tur.), komandant bataljona, major.

BIMETALIZAM (nlat.), dvojno važenje; kad se srebrnim i zlatnim novcem mogu podjednako vršiti plaćanja u neograničenom iznosu.

BIMJOSAJ Jamada (• 1868.), gl. pretstavnik moderne lirike u Japanu.

BINARAN (lat.), dvojni; dvostruk (npr. b. zvezde).

BINAČKA MORAVA, ime za izvorišni deo J. Morave, od izvorišta do Končuljske Klisure. Kod nekih pisaca ovo se ime upotrebljava za celu J. M.

BIN-DIN (Binh-Dinh), grad (74 400 st.) u Anamu (Frc. Indokina); ind. (svila, pamuk).

BINDING Rudolf (• 1867.), nem. pripovedač i liričar, gl. delo: Legenda čednosti.

BINDUS, bog Japoda, koji ga identifikovali sa Neptunom; bog reka i mora.

BINE Alfred (Binet, 1857.-1911.), frc. fiziolog i psiholog, čuven sa svog metoda o ispitivanju inteligencije i njenog razvoja naročito kod šk. dece; gl. dela: Studije iz eksperiment. psih., Eksperiment. studija o inteligenciji, i dr.

BINIČKI Stanislav (• 1872.), voj. kapelnik, kompozitor, dirigent i direktor Beogradoke opere; jedan od osn. Srp. muz. šk. 1899.; prvi srp. operski kompozitor: komponovao operu Na uranku, uvertiru i simfoniski intermeco za Ekvinocio i muz. za komade: Put oko sveta, Đido, Nahod. U oblasti crk. muz. dao: Liturgiju, Opelo, Pesme o venčanju i blagodarenju. Ova dela B. pisana u nar. duhu.

BINOKL (frc.), naočari bez zaušnjaka, cviker. Binokularan (nlat.), koji je sa ili za 2 oka (npr. b. gledanje).

BINOM (grč.), dvočlani algebarski izraz: A + V. Binomizam, flz. stanovište po kojem postoje dve vrste zak. odnosa: kauzalni zak., koji važe za prirodne pojave, i njima odgovarajući zak., koji važe za psihičke pojave. Binomni obrazac, daje n-ti stepen u razvijenom obliku:

(a + b)°= (n0) a° b° + (n1) a¹b°¹ + (n2) a2 b°² + ... + (o n-1) an-1 b¹+ (0n) a° b°

gde su binomni koeficijenti: (n0). (n1) (n2) ..... dani izrazom

(nk) = (n-1) ... (n-k + 1)

 ___________________

  1 2 3 ... k

i postepeno se izvode iz Paskalovog trougla

       1

       1  1

      1 2 1

     1 3  3 1

     1  4 6 4  1

    1  5 10 10 5  1

BINjIŠ (tur.), ogrtač od čohe, deo balk. varoške nošnje; kod Turaka smatrano za vel. odlikovanje ogrnuti koga b.

BIO- (grč.), predmetak u mnogim složenicama, naučnim terminima; označava da se odnose na život.

BIOGENEZA, razviće života. Biogenetski zakon, pretstavlja pravilo razvića po kojem je niz stupnjeva individualnog (ontogenetskog) razvića biljaka i životinja u suštini kratko ponavljanje niza predačkih oblika filogenetskog razvitka (tako npr. mahovine u svom razviću prolaze kroz algolike stupnjeve; punoglavci žaba imaju škrge kao i njihovi preci; embrio čoveka pokazuje prolazne škržne proreze koji se normalno nalaze kod riba); kako postoje mnogi izuzeci, ne može imati vrednost zakona, već pravila. Biogenija, nauka o razvitku živih bića uopšte, kako individualnom tako i ist.; prema tome obuhvata → ontogeniju i → filogeniju zajedno.

BIOGEOGRAFIJA, horologija, nauka koja ispituje rasprostranjenje biljaka (fitogeogr.) i životinja (zoogeogr.) i njegove uzroke; faktori, koji uslovljavaju prostiranje živih bića na zemlji, deluju neprekidno, u prošlosti kao i sadašnjosti, otuda slika živog sveta 1 obl. rezultat dužeg ist. razvitka, a održava se pod uticajem sadašnjih faktora.

BIOGRAD NA MORU, varošica (1 400 st.) i sresko mesto na i. obali Jadr. M. (Primorska Ban.); luka i morsko kupalište. U doba hrv. samostalnosti u sr. v. bio i prestonicom. U njemu se 1102. ug. kralj Koloman krunisao za hrv. kralja. Tvrđava imala četverougaonu osnovu i više jakih kula; sad u ruševinama; man. crk., zidana u 11. v., bila trobrodna zasvedena bazilika.

BIOGRADSKO JEZERO, malo j. (0,429 km²) glacijalnog porekla ia pl. Bjelasici u Crnoj Gori, na visini od 1 094 m. Zagrađeno morenskim bedemima. Pritoka mu Biogr. Rijeka, a otoka Jezerštica, d. pritoka Tare.

BIOGRAFIJA, životopis, žitije, važna knjiž. i ist. dela, posvećena značajnim ljudima. U st. v. poznate b. slavnih ljudi od Plutarha i Kornelija Nepota. Na sl. jeziku napisane su prvo (u 11. v.) b. o sl. apostolima Ćirilu i Metodiju. U srp. knjiž. pretstavljaju dosta negovan knjiž. rod od 13. v. Prvu napisao sv. Sava, u vremenu od 1208.-1216. o svome ocu Stevanu Nemanji, kao uvodnu glavu tipika za man. Studenicu. Drugu Nemanjinu b. napisao njegov sin Stevan Prvovenčani (1216.). Hilandarski kaluđer Domentijan napisao je 2 veoma opširne: sv. Save (1243. ili 1254.) i St. Nemalje (1264.). Najpopularnija b. st. srp. knjiž. je Život sv. Save, od hilandarskog kaluđera Teodosija, napisana krajem 13. v.; pretstavlja ustvari preradu Domentijanovog dela. Čitav niz b. srp. kraljeva i arhiep. izradio ep. Danilo u 14. v., a posle njegove smrti (1337.) nastavili njegovi učenici. U Danilovu zborniku opisuju se kraljevi od Uroša I do Dušana, odn. do 1335. god.; uz b. kraljeva data je i b. kraljice Jelene, a žitija arhiep. idu od Arsenija, naslednika sv. Save, do izmirenja srp. i grč. patrijaršije 1375. Bugarin Grigorije Camblak, izbeglica u Srbiji, napisao u Dečanima b. St. Dečanskog (oko 1408.): drugi bugarski izbeglica, učeni Konstantin Konstenski izradio (1431.) b. despota St. Lazarevića, a patrijarh Pajsije napisao (1642.) b. cara Uroša, na osnovu narodnog predanja. Sem tih većih b., ima i manjih, kao: žitija poslednjeg Brankovića i majke Angeline, Stevana Štiljanovića i Đorđa Kratovca (pisana oko 1520.). Od sredine 17. v. taj se knjiž. rod napušta. Biograf, životopisac, pisac b.

BIOENERGETIKA, naučna grana biologije; deo fzl.; bavi se ispitivanjem prometa energije u organizmu.

BIOKOVO, plan. pored Jadr. M., j. od Cetine Primorska Ban.); ima oblik izduženog bila u pravcu S3-JI; najviši vrh Sv. Jure (1762 m).

BIOLOGIJA (grč.), u širem smislu: nauka o životu, o živim bićima i svima pojavama vezanim za njih; prostire se prema tome i na biljne i na životinjske organizme, zajedno s čovekom, a unosi u krug svojih ispitivanja i sve izumrle organizme iz ranijih geol. epoha; u užem smislu izraz b. se ponekad upotrebljava da označi nauku o načinu života organizama, koja je samo 1 deo b. (→ ekologija). U odnosu prema ostalom prir. naukama, b. se odvaja kao samostalna nauka o org. uopšte, stoga što su pojave života koje ona ispituje osobene pojave u prir. i što se rezultati b., bar zasad, ne mogu svesti na rezultate dr. prir. nauka (fiz. i hem.); kako je život najsloženija pojava u prir., b. je veoma složena nauka: deli a u izvestan broj logičkih disciplina ili naučnih grana; po podeli švajc. biologa Čuloku, u njoj se razlikuju: sistematika ili klasifikacija, morfologija, fiziologija, ekologija, horologija, hronologija i genetika; ovome treba dodati još i teorisku b., čiji je zadatak da utvrdi zakone života; u toku razvitka b. postao je veći broj biol. nauka od kojih bi najvažnije bile: zool., botanika, paleont., antropologija i patol.; većina med. i poljopr. nauka eu primenjena b. Biologizam, gledište u flz., po kojem je život u biol. smislu najviša vrednost; sve ostale kult. vrednosti, kao nauka, um., moral, rel., pravo itd., imaju samo relativan značaj, tj. ukoliko stoje u službi usavršavanju toga našega života u biol. smislu.

BIOMETRIJA, nauka koja proučava razviće i rastenje tela, telesne, rasne i nasledne osobine merenjem i proučavanjem odnosa između pojedinih delova tela → antropometrija.

BIOMEHANIKA, nauka koja se trudi da objasni putem fiz. i hem. najveći deo životnih pojava.

BION, živo biće kao samostalna fzl. jedinka. Bionomija 1) nauka o zak. života org. bića. 2) sinonim za opštu fzl.

BIOPSIJA, uzimanje operativnim putem malog komada nekog organa, kad postoji sumnja na kakav tumor (rak, sarkom), radi mikroskopskog ispitivanja.

BIOPSIHIZAM, učenje po kojem su svi organizmi u prir., i biljke, nosioci duševnog života.

BIOSKOP 1) sprava za prikazivanje filmova (→ aparat kinematografski, kinematografija). 2) dvorana gde se prikazuju filmovi.

BIOSFERA → životni prostor.

BIOTIP 3) grupa jedinki živih bića sa potpuno jednakim naslednim faktorima. 2) jedinke tzv. čiste linije, koja pretstavlja skup jedinki postalih u nizu generacija od jedne jedine.

BIOTIT, silikat gvožđa, aluminijuma, magnezijuma i kalijuma; mineral iz grupe liskuna crne, mrke ili tamnozelene boje; ima ga u granitu, gnajsu i mikašistu itd.

BIOTOP, životno stanište, ograničen deo životnog prostora sa relativno jednakim uslovima za život, naseljen živim bićima, npr. potok, jezero. šuma, pećina itd. (→ životni prostor).

BIOFORE, »nosioci života«; po Vajsmanu najmanje nevidljive org. jedinice koje ulaze u sastav protoplazme i koje se samostalno ishranjuju, rastu i množe deobom; određuju osobine delova ćelice; od njih se sastoje nasledne jedinice determinante (→ klipina plazma).

BIOHEMIJA, nauka o hem. sastavu i procesima živih bića.

BIOCENOZA → životna zajednica.

BIOČE, pl. (2895 m) u Crnoj Gori, između r. Pive i Vrbnice, i.-ji. od pl. Vlasulje.

BIOŠTICA, l. sastavnica Krivaje. S d. sastavnicom Stupčanicom sastaje se u Olovu (Drinska Ban.).

BICINARIJA (lat.), oblik larve mnogih morskih zvezda, sićušnog porasta i obrasla trepljama.

BIPLAN (lat.), letelica sa 2 para krila koja ne leže u istoj površini (→ aeroplan). Biplas

BIPOLARAN KOORDINATNI SISTEM → koordinata.

BIR, kod prav. Srba prvobitno običajno god. davanje određene količine žita i dr. namirnica parohiskom svešt., sada u novcu. Po Fin. zak. aa 1929./30. i 1930/31. bilo predviđeno da se svakoj poreskoj glavi prav. i musl. veroispovesti na ter. predratne Srbije i J. Srbije ima razrezati po 12 din. godišnje. Kod Hrvata → lukno.

BIRAG Rene (Birague, 1506.-1583.), frc. kancelar i kardinal; potstrekač vartolomejske noći.

BIRAČI, građani koji po zak. imaju pravo da biraju na određeno vreme svoje pretstavnike u parlamentu, ban., op. itd.; ne mogu izdavati obavezna uputstva članovima parlamenta. ni vršiti nad njima nadzor. Birački porez (cenz), iznos p. koji se mora plaćati da bi se steklo pravo glasa; postoji u državama koje nisu usvojile opšte pravo glasa; u predratnoj Srbiji pravo glasa su imali zadrugari čija je zadruga na ime neposrednog p. plaćala 15 d. god. B. pravo, javna služba čijim se vršenjem imenuju zakonodavni organi i tako organizuje drž. zakonodavna vlast; ima država gde je ova služba obavezna; može biti aktivno i pasivno. Po našem ustavu (čl. 55.) aktivno b. p. za Nar. skupštinu ima svaki državljanin ako je navršio 21 g. starosti. Aktivni oficiri, podoficiri i vojnici pod zastavom ne mogu vršiti b. p. ni biti birani; žene ga nemaju, ali bi im se ono moglo dati običnim zak. Privremeno gube b. p.: osuđeni na robiju (tamnicu) ili zatvor duže od god., dok se ne povrate u prava; osuđeni na gubitak časnih prava dok traje kazna; koji su pod stecištem ili starateljstvom; koji su presudom izgubili b. p. zbog izbornih krivica. Aktivno b. p. za izbor senatora imaju nar. poslanici svih srezova, odn. mesta koja biraju poslanike, svi banski većnici i svi pretstavnici (načelnici) op. Pasivno b. p. daje pravo na izbor (→ narodni poslanik, senator).

BIRBAUM Oto (1865.-1910.), nem. pisac pesama, novela, romana i drama; oživeo st. knjiž. jezik.

BIRBOM Maks (Beerbom, •1872.), engl. knjiž. i karikaturist; gl. dela: pripovetke Sedam ljudi i roman Zulejka Dobzon.

BIRGER August (Bürger, 1747.-1794.), darovit nem. liričar; gl. delo: Lenora (balada).

BIRGI Jopst (Bürgi, 1552.-1632 I, švajc. časovničar; izrađivao i precizne instrumente; nezavisno od Metera pronašao logaritme, s osnovom bliskom broju e, koje izdao u delu: Tablice aritmetičkih i geom. progresija.