Živili svi svatovi
I ostali prijatelji!
Evo nam dođe kum pozvat,
Od gospoda Boga poslat —
I donese kruva i vina, 5
Da nam Bog da sreću i mira;
Koliko na kruvu šara,
Toliko u kuma snaša;
Koliko na kruvu slova,
Toliko u kuma sinova; 10
Pa se on š njima dičio,
Kao soko visinom,
Kao riba dubljinom,
Ka’ junak na vranu konju
U ravnome polju. 15
On Boga molio,
Da mu dragi Bog da:
Ovnove vilaše,
Volove rogaše,
I prasce zubaše. 20
On to sve prodade,
Pa dade za bijele groše
I za žute dukate,
Te darova punice i snaše.
On Boga molio, 25
Da mu dragi Bog da:
Oštro gvožđe,
Dugo polje.
Dragi Bog mu dade:
Oštro gvožđe, 30
Dugo polje,
Te oraše šenicu bjelicu.
Otud ide sveti Petar,
Sveti Petar n Pava,
Zlatnim se štapom poštapali, 35
Sitnom kitom prsškanali
I ovako govorili:
Da bog dragi dade,
Da šenica rodi,
Da bi bio snop, kolik’ pop; 40
Klas, kolik’ đak;
Strnjika, kolik’ vrljika.
Na sred polja sadješe stog,
Pod njim sjedi gospodini Bog;
Nekom d’jeli šakom, 45
A nekome kapom,
Meni i tebi vrećom
I svakom dobrom srećom.
Natočiću vrčinu,
Podn’jeću je pod brčinu, 50
Pak ću reći:
Zdrav, Omere!
Koji si do mene.
Nadaj se, Osmane!
Ako što ostane. 55
Ko ti bio zlotvor,
Ubio ga Gospod
Svojom str’jelom kroz plot.
Ko mi bio dušmanin,
U luli noge prekrstio 60
Kroz kamiš se provlačio,
Tanji od konca,
Crnji od lonca.
E pa da ste mi zdravi!
I ja s vami, braćo moja! 65
Živi mi i čestiti bili
Na svijetlom divanu,
Kao pravi Srbi
I pobožnn rišćani.
Iz "zbirke srpskih marodnih umotvorina"
M Kordunaša.
