Sa šta Novak ode u hajduke
Vino piju tri dobra junaka
U prostranu goru Romaniju,
Jedno jeste starina Novače,
A drugo je deli-Radivoje,
A treće je Novaković Grujo.
Kad se rujna vina napojiše,
O svačemu riječ besjediše.
Radivoje poče besjediti:
"O moj brate, starina Novače,
"Šta otera tebe u planinu,
"Te si svoju kuću ostavio?"
Onda Novak poče besjediti:
"O moj brate, deli-Radivoje,
"Kad me pitaš, da ti pravo kažem,
"Kaka mene nužda oterala
"U prostranu goru Romaniju,
"U široku Bosnu ponositu:
"Nemaština i siromaština,
"I babova rđava baština;
"Ora, kopa, ne dadoše Turci,
"Ovce paso, poklaše ig vuci.
"I te bi ti jade oprostio,
"Tek mi sedam baša dodijaše,
"Zulum meni težak učiniše,
"Jednu noćcu sve sedam dođoše,
"Ja ig dobro jesam dočekao,
"Siromašku sovru postavio.
"Na to baše nisu zadovoljne,
"No skočiše, pa me ufatiše,
"Bijele mi savezaše ruke,
"Što imade dobra, pokupiše,
"Moju kuću praznu ostaviše,
"Svezana me sobom povedoše,
"Sa nogu mi obuću skidoše,
"Pa me bosa vode po kamenu,
"Odvedoše u Oboja grada.
"I tu noćcu prenoćismo tamnu,
"A na jutro dobro poraniše,
"Pa me vode bijelu Travniku.
"Tamo misle mene objesiti,
"I čudnu mi riječ besjediše:
""Ti se, vlaše, jesi osililo,
""U Glasincu kuću napravilo,
""Pa ti Turke iz potaje tučeš,
""Mloge su ti baše dolazile,
""Dolazile, ođe odlazile.
""Naše baše idu po timare,
""Koji dođe Novakovoj kuli,
""Više njega i ne grije sunce,
""A ti vlaše, turska krvopijo,
""Kazaćeš nam šta si učinio,
""Dok na kolac tebe udarimo,
""Sve ćeš nama po istini kazat’."
"Kad dođoše Bosni vodi ladnoj,
"Tu sve sedam konje odsjedoše,
"Potegoše žeženu rakiju,
"Pa se Turci dobro nakitiše,
"I tu mene pritegoše tvrdo,
"Pa legoše sanak boraviti.
"Tada, brate, deli-Radivoje,
"Ja pomenu Boga istinoga,
"Pa driješim ruke savezate.
"A da ti je, brate, pogledati,
"Tu ne mogo odriješit’ ruke.
"Sve ja misli, pa na jedno smisli,
"Primako se do baše jednoga,
"Pa mu vadim noža od pojasa,
"Mili brate, na bijele zube.
"Bog mi dade i sreća junačka,
"Te izvadi plamena andžara,
"A kakav je da ga jadi nađu,
"Sav je andžar u krv ogreznuo,
"Sve od braće našije Srbalja.
"O moj brate, deli-Radivoje,
"Ja isjeko po prstima ruke,
"Dok presjeko veze na rukama.
"Kad ja more odriješi ruke,
"Tu potego plamena andžara,
"Sve izbodo sedam pašalija,
"Njine glave turig na komade,
"Pa im uze ruho i oružje,
"Pa pobjego, brate, u ajduke.
"To je mene, brate, oteralo
"U zelenu goru i planine.
"A do sad sam dosta učinio,
"Sto i trines Novak pogubio,
"I mloge sam Srbe osvetio.
"Još se Turka okanuti neću,
"Dok je moja na ramenu glava.
"Sad je lako sjeć’ Turke Novaku,
"Dok imade brata Radivoja,
"I Grujicu nejakoga sina."
