Saopštenje Vrhovnog štaba NOVJ o streljanju novembra 1942

Izvor: Викизворник

Fotokopija originala u arhivi Muzeja Avnoja i Pounja u Bihaću


SAOPŠTENjE

VRHOVNOG ŠTABA NARODNO-OSLOBODILAČKE VOJSKE

I PARTIZANSKIH ODREDA JUGOSLAVIJE

U toku borbe na sektoru Jajce zarobljeni su od strane nemačkih okupatorskih trupa i njihovih slugu narodnih izdajica četnika, naši drugovi:

KNEŽEVIĆ VLADIMIR, aktivni poručnik bivše jugoslovenske vojske, komandant III N.O. Udarne brigade,

BURDžOVIĆ RIFAT, politički radnik III N.O. Udarne brigade,

ŽIŽIĆ TOMAŠ, komandant IV bataljona III N.O. Udarne brigade.

Fašističke zveri stavile su naše drugove na najveće muke i najzad izmrcvarene i isprebijane predali ustaškim krvolocima, koji su ih streljali.

I u ovom gnusnom činu pokazala se saradnja četničkih i ustaških bandita pod rukovodstvom njihovih gospodara fašističkih okupatora — neprijatelja svih slobodoljubivih naroda i boraca za slobodu i nezavisnost svoje domovine..

Vest o pogibiji naših drugova teško je odjeknula u redovima boraca Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Ta vest je sa istim bolom odjeknula i u čitavom našem porobljenom, ali ne i pokorenom, narodu. Ta vest je još teže i sa još većim bolom odjeknula u čitavom Sandžaku, rodnom kraju streljanih drugova. Krv zverski ubijenih heroja, neustrašivih boraca za oslobođenje svojih porobljenih naroda, traži odmazdu. U redovima naše vojske i u čitavom našem narodu izbila je još jača mržnja protiv narodnih izroda i protiv fašističkih okupatora, još jače plamti pravedni gnev naših boraca za slobodu.

Gubitkom ovih naših drugova, najboljih sinova našeg napaćenog naroda, koji su od prvih dana borbe protiv okupatora pokazali bezgraničnu ljubav i odanost narodno-oslobodilačkoj borbi, narod je lišen trojice svojih najboljih rukovodilaca. Kao vojni i politički rukovodioci oni su bili uvek u prvim borbenim redovima, i u toliko je njihov nestanak teže pogodio sve borce.

Kao odmazdu za ovo podlo, prljavo, nečovečno i zlikovačko ubistvo streljano je 130 ustaških razbojnika koji su uhvaćeni prilikom oslobođenja krajiškog grada Bihaća. Između ostalih streljani su:

1. Dujmović Petar, iz Zavalja. Ustaša i član Pokretnog prekog suda, koji je oterao u smrt na desetke antifašista.

2. Uremović Dominik, iz Bihaća. Kao ustaša zadržao 37 pravoslavnih seljaka koji su išli na rad u Nemačku i predao ih ustaškom redarstvu, gde ih je njegov sin divljački mučio i sve poubijao.

3. Mlinarić Ilija, iz Slav. Broda. Kao zakleti ustaša prošle godine bacao nevine ljude u jamu i zverski ubijao starce, žene i decu.

4. Altić Mehmed, poznati krvolok. Silovao 9 devojaka, koje je posle ovog gnusnog čina zverski ubio,

5. Mašić Ibrica, ustaša. Organizovao otpor prilikom oslobođenja sela Ribića.

6. Rakela Radoslav, iz Bihaća. Poznati ustaša i špijun ustaške nadzorne službe.

7. Jerkić Franja, iz Dobrvice. Zakleti ustaša i učesnik u klanju nedužnog stanovništva.

8. Odžić Hasan. Zakleti ustaša i pljačkaš.

9. Janković Toma, iz Kralja. Klao ranjene Srbe koji su bili pokošeni ustaškim mitraljezom.

Ništa manji nisu ni zločini ostalih streljanih bandita iz šIš ustaške Ličke bojne, koji su se prikrivali među zarobljenim domobranima da bi izbegli pravednoj kazni za svoje zločine.

Streljanje naših hrabrih drugova izvršeno je na nečuveni i po međunarodnom ratnom pravu nedozvoljeni način. Za odmazdu zbog zverskog mučenja i ubijanja boraca koji su se s puškom u ruci časno borili za svoja prava i prava svoga naroda, streljali smo ne samo 130 ustaških bandita, već i 130 četnika — njihovih saveznika i saučesnika slugu okupatora.

Upozoravamo krvožedne narodne izrode, kao i njihove još krvavije gospodare, da ćemo i u buduće neumitno kazniti izvršioce zverskih ubistava nad zarobljenicima i nenaoružanim pripadnicima naše vojske ili simpatizerima naše borbe.

Položaj 18 novembra 1942 godine