San usnila jedinica Fata,
u snu se je vrlo prepanula
pa je majci rano uranila,
na odžaku kahvu pristavila,
pa je milu majku probudila. 5
Pitala je ostarjela majka:
— Mila šćeri, što si podranila,
na odžaku kahvu pristavila,
kad od zore ni habera nema?
Fata majci tiho odgovara: 10
— Čudan sam ti san usnila, majko,
pa se jesam plaho prepanula:
star mi mjesec preko neba pređe, 15
a dva mlada u krilo padoše!
Govori joj ostarjela majka:
— Srećan tebe, ćeri, sanak bio!
Što star mjesec preko neba pređe,
to će tebe staro zaprositi. 20
Što dva mlada u krilo padoše,
to će t’ biti dva mlada pastorka!
Zacvilila jedinica Fata:
— Ne, pobogu, moja stara majko!
Ne dajte me starcu nit’ udovcu. 25
Za udovca ne dam ni pokrovca,
a u stara duša zaudara,
već me dajte momku čelebiji,
što mu lice po đulsiji miri.
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 832.
