Ropstvo Iva i Marice

Izvor: Викизворник


Ropstvo Iva i Marice

Kad su Turci Budim osvojili,
Dvoje su oni dice zarobili,
Kralja budimskoga
Ivu i Maricu,
Ivu od sedam godina, 5
A Maricu u kol'jevci zlatnoj,
Caru su i stanbolskome za jabuku dali.
Kad su djeca,
Ivo za ženndbu,
A Marica udaje dorasla, 10
Al’ je Ivo Mari govorio:
„Aj, Marice, moja rođena sestrice,
Mi iismo djeca stanbolskoga cara,
Vane jesmo budimskoga kralja.
Prvi petak dođe, 15
To je turski svetac,
Car će otići na lonđu Turkom,
A carica u šetnju s bulama,
U mene će ostati od sanduka ključi,
Uzećemo troška do Budima grada, 20
Osedlaćemo careve dobre konje,
Meni vilu,
A tebi lastavicu!”
Prvi netak, turski svetak, dođe,
Otide car Turkom na lonđu, 25
A carica u šetnju bulami,
Ide Marica u odaje gornje,
Pak otvara sanduke zlatne,
Pak uzima zlata,
Troška do Budima grada, 30
Pake ide u podrume gornje,
Pake sedla dobrs konje,
Sebi vilu,
A Marici lastavicu,
Opsedoše dica dobre konje, 35
Pojezdiše preko polja ravna
Kano zvezda preko neba sjajna.
Kada dođe car od Turaka s lonđe,
A carica iz šetnjs od bula,
Onda se susjetiše dvoje dice nejake. 40
Al’ govori care gospodine:
„Boga tebi, carice gospojo,
Danas su nam dica odbegnula!”
Telar viče carev po Stanbolu Turke.
Dokle su se sakupili Turci, 45
Dotle dica ravpo polje prejezdiše;
Dokle Turci polje prejezdiše,
Dotle dica Savi na bregove došla.
Al’ na Savi savski skeledžija;
Al’ govori dvoje dice mlade: 50
„Bogom brate, savski skeledžija,
Mi nijesmo špija ni uvođa,
Vane jesmo carska listonoša,
List nosimo od Stanbola grada
Čak do Budima, bijeloga grada!” 55
To je savski sksledžija za Boga primio.
Dokle su dica Savu prebrodili,
Dotle Turci dođoše Savi na bregove.
Vratiše se Turci natrag uznastrače,
Odjezdiše dica preko zemlje Slavonije, 60
Te mi idu gradu Budimu.
Kad dođoše b'jelome Budimu,
Al’ nađoše budimske trgovce,
I pitaju dvoje dice mlade:
„Boga vami, budimski trgovci, 65
Kakav je ovo adet,
Tko li ga je postavio,
Te ne ima na pijaci leba,
Niti na meani vina,
Što ne puca budimska lubarda, 70
Što l' ne igra pod Budimom kolo?”
Al' govore budimski grgovci:
„Otkad Budim Turci porobiše,
Onda su kraljeve dvoje dice zarobili,
Ivu n Maricu, 75
Ivu od sedam godina,
A Maricu u kol'jevci zlatnoj —
Otuda je kralju adet postavio,
Te mi nejma leba na pijaci,
Niti vina na meani, 80
Niti puca budimska lubarda
Niti igra pod Budimom kolo.
To je kralju sve od žalosti postavio
Za svo jnma dvoma dice mlade —
Tko je gladan leba bijeloga 85
Ali žedan vina crvenoga,
Neka ide kralju i kraljici,
Naraniće ga leba bijeloga
I napojiti vina crvenoga
Sve za zdravlje dvoga dice mlade.” 90
Kad su dica reči razumila,
Oni idu kralju u odaju:
„Dobar veče, kralju i kraljice,
Bi li mi mogli kod vas prenoćiti?”
Al’ govori kralju i kraljice: 95
„Prosto vam je prenoćiti i prepočinuti!”
Od umora i od truda ne mogoše večerati
Niti rujnog vina piti,
Jer su djeca izdaleka putovala,
Van legoše sanak boraviti. 100
Al’ govori kralju i kral>ica:
„Ovako i naše dvoje djece
Sanak borave u Stanbolu gradu,
Kod stanbolskog cara.”
Kad mi jutro osvanulo, 105
Al’ govori dvoje djece mlade:
„Je li nami, kralju i kraljice,
Prosto po Budimu poprositi?”
Al' veli kralju i kraljica:
„Boga vami, dvoje djece mlade, 110
Prosto vam je po Budimu prositi!”
Al' govori dvoje dice mlade:
„Boga tebi, kralju i kraljice,
Naša mila mamice
I naš stari babajko!” 115
To se kraljici milo učinilo,
Od dragosti na zemljicu pala,
Dok je pala, mrtva je ostala.
To se kralju jedno čudo učinilo,
Jedno čudo, a drugo veselje — 120
Kralj kraljice i ne pominje
Što je mrtva ostala
Kad je svoje dvoje dice poznao.
Ivu je oženio,
Marica ga ćerca poslužila 125
Dok je sebi kraljicu našao,
Onda je i Maricu ćercu udao
I tu je mnogo veselje učinio.
Čulo se od Budima grada
Ter do Stanbola grada; 130
Odma ču stanbolski care
Da udaje budimski kralj svoju ćer,
Koja je kod njega u službi bila.
Tadaj se razbolje care stanbolski —
Nije bolovao van dvadeset i čstiri ure, 135
Puklo u njem’ srcs načetvero.
Dok je u njem’ srce puklo,
Dotle on mrtav ostao
Od žalosti za ćeri kralja budimskoga
Koja ga je vjerno dvorila sedamnaest godin' dana. 140

(ASANU, br. 8552/257, XXV, 22, br. 21).

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Varijante[uredi]

Var.: 1r, 416.

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 267-270.