Rekvijem Laze Kostića
| Rekvijem Laze Kostića Pisac: Ivan Kalauzović Ivanus |
Rekvijem Laze Kostića
I kada kiše zemlji utole žeđ,
s nebeskog jastuka gledaću svoj krah.
Tu sanjaću ti lik uronjen u ceđ,
utkan u oblak i stopljen u prah.
Živeću večno svetovima međ,
loviću krišom presahli dah,
da još jednom koraknem u tvoje rute,
Santa Maria della Salute.
A versi ovi, božije niti,
govore sve što želim da ćutim.
Oni i ne znaju kako je to kriti,
kad bdiješ nad pesmom koja sluti.
Prozori moji suza su siti,
kapljice soli i žal tmine grlim:
hrabro se pružam kroz grane krute,
Santa Maria della Salute.
O, moja sudbo, o moja Lenka,
proleće piri niz naše pore,
život se javlja, al’ kiti ga senka,
talasi jedu i brda i gore.
Starim truverima nebo se cenka,
čardak na vodi majdan ore;
i ljubav krči svoje minute,
Santa Maria della Salute!
Izvor
[uredi]Radio-televizija Srbije[1]