Ranjen orao

Ranjen orao  (1894)  Pisac: Božidar Čerović

Tiho sklopio oči; u gustom šipražju dr’jema,
A krv okolo lopi, u krvi svojoj tone.
Pognute glave ko da još zadnji put se sprema
Plavome nebu sinak slobodne vasione.

Dugo je širio krila i enbo tukao njima
Iznad pakosti svjetske visoko uvjek stojo
Potmulo lajanje na njeg zaman je bilo psima
Prezreno on ih je gledo i nikad nije se bojo.

Prijetnja zlobnih nikad ni slušat htio nije,
A ni podlaca vapaj nikad ga nije kosno.
Prašine puzavce sitne gledo je najmrzlije
I svojom gigantskom snagom davio nemilostno.

Strah i trepet je bio, od njega svud se krili
Slobodan čim su glas mu s visine gordo čuli.
Pobjednik vazda bio, a oni robovi bili —
Prašine sitne sinci skršeni slabi i truli.

Al’ čovjek, sinak neba, spremio smrt i njemu.
S visine — milog carstva i njega zbacit spravan.
Zavidnik svačijoj sreći, višem se protivi svemu.
Te štiteć puzavce istne i sam je njima ravan.

Izvor

1894. Bosanska vila, list za zabavu, pouku i književnost. Godina deveta, broj 13, str. 197.