Rasla jela nasred Sarajeva
Rasla jela nasred Sarajeva
U visinu do neba vedroga
U širinu do sinjega mora,
List joj pada baš do Biograda,
Miris daje baš do Carigrada. 5
Pod njom voda bistra i studena,
Na nju rani Ajkuna djevojka,
U ruci joj ibrik od kalaja
I testija od suvoga zlata.
Glas dopade Ajkuni djevojci 10
Da su brata njenog uhvatili,
Uhvatili pa ga pogubili.
Kad to čula Ajkuna djevojka,
Baca ibrik u zelenu travu,
A testiju pod zelenu jelu, 15
Ona ide b'jelu Carigradu,
Prije cara za brata pitala
Neg’ što mu je boga nazivala:
— Na milosti, care gospodine,
Zašto si mi brata uhvatio, 20
Uhvatio pa ga pogubio? —
Al' govori care gospodine:
— Nismo tvoga brata uhvatili,
Uhvatili pa ga pogubili;
Nego jesmo glasak učinili, 25
Dok smo tebe sebi dobavili. —
