Razgovor duše i tjela
U snu viđe svetitelju,
Đe bogata duša zvaše,
A na grobu tjelu staše,
I ovako tjelo zvaše:
„Tjelo moje, jado moje, 5
Podigni se amo gorje
Da ti sa mnom progovoriš”.
Tjelo dušu poslušalo,
Gorje joj se podignulo.
Kada duša tjelo zgleda, 10
Kad sve tjelo ka’ od leda,
Rumenilo potamnjelo,
Za sve lice pocrnjelo.
Pa mu duša govoraše:
„Tjelo moje, jado moje, 15
Đe je tvoje sjajno lice,
De li ti je vrat debeli,
De li su ti bjeli dvori,
Kamo sela i države,
Kamo igre i pjevanje 20
Kamo konji i kočije,
Kamo šćeri i sinovi,
I veliki prijatelji,
Niko tebe ne spominje,
Niko tvoju ruku ljubi, 25
Niko tebi kapu skida,
Ni od tebe ima stida.
Znaš li tjelo, znaš li jado,
Kad se crkvi opremasmo,
A ti dugo zatezaše. 30
A kad u lov ti iđaše,
Rano zorom ustajaše,
Vrana konja ti jahaše,
Pod oružjem vas blistaše”.
Pak se tjelu dodijalo, 35
Stade duši govoriti:
„Dušo moja, tugo moja,
Što me tako grdno koriš,
I zemaljski sve govoriš,
Neg’ mi kaži, crna drugo, 40
Bil’ se mogao otkupiti,
Jal’ u Boga umoliti,
Da se opet sastanemo
Da zajedno vjekujemo”?
Duša tjelu odgovara: 45
„Tjelo moje, jado moje,
Što me za to amo pitaš,
Amo ti je crno stanje,
Pako jedan, drugo nije.
On je savjen ka’ i gnijezdo, 50
Od sindžira straovitog,
Od sužanjstva vjekovitog,
Po njemu se zmije viju,
A pretopljen sumpor piju.
Tu se muče grješne duše, 55
I dozivlju nečastive,
A oni se svi pomame,
I zubima svije kolju,
Tu se čini teška vika,
Potresa se nebo i zemlja, 60
Propadaju grješne duše,
U jazbine i zbjegove,
Pak naviše pogleduju,
Đe su gorje Božji dvori.
U mukama ječe, viču: 65
„O Isuse Božij Sine,
Ti se smiluj na nas bjedne”!
Đavoli ih umukoše,
S verigama uvezaše,
Što vi prije ne zboraste, 70
Dok u tjelu vi bijaste,
Sada vam je potpisato,
De je komu mjesto dato
Da tu stoji vjekovito!
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
