Vrh bregova (sluh skazuje) Kozijega mora,
Drevle bjahu sretne strane silni carej dvora.
Tu bje slovo na prestolu, slava u državi,
Ljubov s pravdom zagrljena, v’jenac svakoj glavi.
(Otuda je i Slovaka i Slavjana dika, 5
I čisleni ime sišlo s plemeni jazika).
Jošte žive tu ostanci, s imenom Kozaka,
Hrabar narod, pomniv slave negdašnji junaka.
U nji ljubov vsegda bjaše boginja vrhovna,
I do danas u golubu svetinja duhovna. 10
Gr’jeh je njega umertviti, a jesti ga - dva su:
Tolika je sovjest k milom srca svoga glasu!
Ne div’te se serbske kćeri, što vas ljube druzi,
Što vas ljube i vnje doma i u čužej uzi!
Vi ste slavne u ljubovi, prva slave grana, 15
Mi po pravdi k ljubvi vašoj, potomci Slavjana!
Izvori
Pavle Solarić: Gozba (sabrane pjesme), Srpsko kulturno društvo "Zora", Beograd, 1999, Biblioteka "Kladenac" (srpska kulturna baština od Baranje do Boke Kotorske) knjiga I.
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Pavle Solarić, umro 1821, pre 203 godine.
