Pjesma o mom drugu
O Milošu Petroviću,
Partizanski sivi tiću,
Davno smo se upoznali
Kada djeca bismo mali.
Čobani smo mali bili 5
Kada smo se zavolili.
Čuvajući svoje stado,
Sa tobom sam priča’ rado.
Siromašnog bješe stanja,
U svijet pođe tražit znanja 10
Iz Koranskog Brijega sela,
Đe ne bješe ljeba bijela.
Vas šest braće treba kruva,
Jedan drugom sve do uva.
Tebe čeka teška borba 15
I pekarska stara torba.
Kroz grad treba nosit’ ljeba,
Tu poveća snaga treba;
I ti dijete jednog ljeta
Ode u grad za šegrta. 20
Tugu nosi tvoja majka,
Žali sina svog nejaka,
Ali džabe suze lije
Jer izlaza drugog nije.
Uranila, okasnila, 25
S preslicom te othranila:
Grahom, mlijekom, crnom projom
I sa teškom mukom svojom.
Dođe juli, teški dani,
Ustanak se diže. 30
Mladi Miloš iz Karlovca
Međ prvima stiže.
U Debelu kosu dođe
Među ustanike,
Sa Milićem, bratom svojim, 35
Da nam budu dike.
Skojevci su oba bili,
Za Partiju znali,
Među prve ustanike
Junački su stali. 40
Junaštvom se isticao
U svakome boju,
Dostojan si sinak bio
I majci i Skoju!
Uvijek s pjesmom na usnama 45
A puškom u ruci,
Na jurišu uvijek prvi
U najvećoj muci.
I sada se evo sjećam,
K’o da bješe juče, 50
Gore sela, boj se bije,
Haubica tuče.
Na Čukuru kod Krnjaka
Crnokošuljaši,
A za njima strvinari, 55
Ustaški koljaši
Oblak dima sve pokriva,
Sela se rumene,
Na zgarištu svakom vidiš
Krvi prolivene. 60
Banda gazi sirotinju,
Kao aga hara,
Kolje, davi bez milosti
Nejaka i stara.
Trudnu ženu kad uhvati, 65
Šta on od nje radi:
Raspori joj dželat stomak
Pa dijete izvadi.
Crno djelo on izvodi,
Pa se s njime sladi. 70
Aoj, bože, pričo stara,
Gledaj šta se radi!
Triest ljudi postrijeljaše
Ovđe Talijani,
Mirni bjehu, goloruki, 75
Kako da se brane?
Al’ ne sluti dželat kleti
Što čeka i njega:
Osvetnička hrabra ruka
Sa Čukura brijega. 80
Ura! Juriš! — četa leti,
Čuješ iz daleka;
Junačko se grlo čuje
Petrovića Peka.
Hrabri borci udariše 85
Tu na Talijane
Pod komandom Perić Gnjace
I Opačić Ćane.
Boj se bije, krv se lije
Čitavoga dana 90
I pobjedi hrabra vojska
Naših partizana.
Al’ najednom glas se prosu,
Crna vijest i loša:
Fašisti nam na jurišu 95
Ubiše Miloša.
Pod drvetom Miloš leži
Mrtav, k’o da spava;
Postelja mu tvrda zemlja
I zelena trava. 100
Tu drugovi sahraniše
Hrabroga junaka;
Grob mu kvase suze majke,
Mladih đevojaka.
Na grobu se četa kune: 105
Osvetiće druga;
Nastavlja se borba sveta,
Ne slomi nas tuga.
Oj Milošu, dragi druže,
Neka ti je slava! 110
Osvećen si jer tu pade
Sto dušmanskih glava.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
