Pjesma o lovcima
Povikaše na Buriću lovci:
Vučja koža — to su silni novci!
Jedno jutro po Božiću rano
Kokir Pišta u lovu osvan’o
I sa njime dva-tri para pasa, 5
Evo, braćo, poštenoga glasa.
Od Jasnića najuriše vuka,
Tu nastade veselje i buka.
Kokir Baćo dere se i para:
„Evo vuka iz Perić jovara!" 10
Pišta ti je stari lovac bio,
Pa je vuka dobro pogodio.
Kako ga je Pišta udario,
Četiri mu zuba polomio,
A glava mu na dva dijela puče, 15
Ćapi vuka pa kući odvuče.
Objesi ga na dva jaka klina:
Vuk izgleda kao neka psina.
Malo vrijeme, za dugo ne prođe,
Kunić Mile vuka gledat’ dođe. 20
Pogleda ga od glave do repa,
Oće čovjek od smijeha da krepa.
Okreće ga i lijevo i desno,
Pa još okom namign’o i kresno,
Pa još krzno pogleda i hvali, 25
Pa još kakvu on priču izvali:
„Čvrste kože a još ljepše dlake,
Ni sam sudac neće imat’ vake.“
Kad zamalo, ej, ne lezi vraže,
Jasnićeva đeca ćenu traže: 30
„Otskita’ se, zakarta ga ćaća,
Još od sinoć kući se ne vraća.
Kažu da je vučijega lika,
Liči baš na ovog pokojnika.
Doskita se do lisičjih jama, 35
Tu nestade, žalosna mu mama.“
Sada Mile novi savjet daje
Da je manje i bruke i graje:
„Sada lijepo iskopajte raku,
Pokojnika odnes’te po mraku. 40
To je skupo, što se reći može,
A pokop mu neće platit’ kože,
Ali ipak ne žalite muke,
Biće ipak nešto manje bruke.“
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
