Pjesma o Jeli Radulovoj

Izvor: Викизворник


Pjesma o Jeli Radulovoj

Mlad se Radul u bojnicu spravlja,
Ljubu svoju u dvoru ostavlja.
Radulu je ljuba govorila:
„Ajme Radul sunce moje žarko,
„Ja ću s tobom u bojnicu noći." 5
A Radul je ljubi govorio:
„Jele lijepa, moja vjerenice,
„U bojnicu ne vode se ljube
„Neg ostaju u bijelih dvorih.
„Čuvaj Jele moje bile dvore 10
„I u dvoru malu robinjicu.“
Tad Radulu ljuba govorila:
„Da nu reci, sunce Radul moje,
„Kad ćeš mi se iz bojnice vratit,
„Po čem ću te mlada coznavati?“ 15
„Po jabuci, draga dušo moja,
„Koju si mi mlada darovala,
„Kad si bila u majčinu dvoru.
„Kad pobili na gavranu perje
„I procavti na mramoru ruža 20
„Tad ću ti se iz bojnice vratit.“
To govori od dvora se dili.
Uhitila crnoga gavrana
Umiva ga lugom i saplunom
I bijelim mljekom iz Prusije. 25
A usadi ružicu rumenu
Na studenu ploču mramoritu.
Izašlo je devet godin dana,
Niti bili na gavranu perje
Niti cvate na mramoru ruža. 30
Na kuli je prozor otvorila,
Na polju je kolo ugledala.
Tad robinji tiho besidila:
„Jele lipa, moja robinjica
„Nemoj mene Radulu obidit 35
„Ja bi pošla do kola maloga,
„Da bi čula koje dobre glase,
„Od Radula gospodara tvoga:
„Je li umro il je u životu,“
Ona joj je tiho govorila: 40
„A da bome, moja gospojice,
„Da bi stala devet godin’ dana,
„Radulu te ne bi obidila".
Kako ju je mlada razumila,
U odaju hitro pošetala. 45
Dijepo ti se mlada narešila,
Sva u svili do crne zemljice,
Na vrat metne tri zlatna đerdana,
Od srebra se pasom opašiva
Vrhu pasa kordunom od zlata, 50
Za pas metne kitu tratorovu,
Da je štiti od sunca žarkoga,
A u ruku kitu veslijele,
Grane su joj zlatom prepletene
Stablo mu je od srebra živoga. 55
Pa se mlada od dvora dilila,
Do maloga kola dohodila.
Dobar im je danak kazivala,
Oni joj ga boljim odvraćali:
„Dobro došla Radulova Jele 60
„Testir ti je u kolu igrati
„Baš s junakom kojim ti je drago.“
„Lipa hvala od kola junaci,
„Nisam došla u kolo igrati
„Neg za čuti koje dobre glase 65
„Za Radula gospodara moga.
Uz njihovo takvo govorenje
Došla bila neznana delija.
Dobar im je danak nazivao.
„Je mi testir u kolu prilijepom?“ 70
„Testir ti je a da zašto nije,
„Al ne lijepom Radulovom Jelom,
„Jer ni’ došla u kolu igrati
„Neg za čuti koje dobre glase
„Za Radula gospodara svoga“. 75
Uz to kolo malo raztrguju,
A on pojde Radulovoj Jeli:
„Dušo moja Radulova Jele,
„Hoćeš li poći u kolo igrati,
„Spovidiću tebi dobre glase 80
„Od Radula gospodara tvoga.“
Ide mlada ujede je zmija,
Kad su bili u no’ kola maloga,
On je lomi u svilenu pasu
I truni joj biser nod grvocem 85
Ona njemu kroz to progovara:
„Bog te ubi neznana delnjo,
„Što me lomiš u svilenu iasu?
„Ni’ me tvoja porodila majka
„Nego moja duša joj pokojna — 90
„Što mi truniš biser ispod vrata
„Ni’ ga tvoja nanizala majka
„Nego moja duša joj pokojna
„Ne lomi mi pod prstenim ruku,
„Nisi mi ih u dare donio 95
„Neg moj Radul, Bog mu podo zdravlje.“
Uz to se je kolo rastrgalo —
Govorila neznana delija:
„Stani dušo Radulova Jele,
„Poću s tobom do dvera tvojega, 100
„Spovidiću tebi dobre glase
„Od Radula gospodara tvoga.“
Ona mlada kako da ne čuje —
Neg savija skute i rukave,
I pobježe preko polja ravna. 105
Za njom bježi neznana delija,
Al je nebi dostignule vile
Kamo li će na konju delija.
U to dođe do bijela dvora —
Iza dvora robinju doziva: 110
„Otvor dvore moja robinjice
„Evo ima devet godin dana
„Da smo u bijelu dvoru Radulovu
„Da mi nismo bile porobljene
„Danas ćemo vira ti je moja.“ 115
Robinja joj dvore otvorila
A beše ih s nova zatvorila —
Ona šeta za visoku kulu —
Delija joj k bjelu dvoru dojde.
Tihim ju je glasom dozivao: 120
„Otvor dvore moja robinjice.“
Ona mu je tiho govorila:
„Prođ’ se danas neznana delija
„Ne srdi mi Jelu gospojicu.“
Opet ju je tiho dozivao: 125
„Otvor dvore moja vjerenice
„Evo Rada gospodara tvoga.“
„Prebaci mi od zlata jabuku
„Koju sam ti mlada darovala
„U bojnicu kad te otpravljala.“ 130
Prebaci joj od zlata jabuku —
Tada mu je dvore otvorila.
Pitaju je za lnjepo zdravlje
U bijela se poljubiše lica —
Onda bilo, sad se spominjalo.135



Napomene[uredi]

  • Na Korčuli.
  • Poslao f. Radić

Reference[uredi]

Izvor[uredi]

„Javor", godina 1888, broj 39, str. 618-619.