Put (Momčilo Nastasijević)

Put Pisac: Momčilo Nastasijević

1

Jer gazilo se tuda,
jer gazilo,
i neboga, evo,
stopa utabava; —
nema traga.

A žedniji hodim sve,
a hode; —
u nedohvat je,
eto to užasava.

2

Hodim, i hode,
a na svaki bat
kameni kora
po nedohvat-blagu.

Od biser-žeđe,
tragom u netragu,
školjka na školjku
tvrdnu očajanja.

3

Hodim — ni traga.
Il’ trag bi,
ludi da težak bat
stvrla ova zdruzga utabanja.

I životom to
da brizne svaki kut,
putu zdruzgati je stopu,
stopi put.

4

Hodom to u nehode,
u bespuće neputem,
i brodi da se ne prebrode.

I stopom to, i skutem,
vrelini vreo,
usna kad usnu
ispijajući prokazi,
na kraju nestati ceo,
al’ proklijali trazi.

5

Hodim,
jer hodilo tuda.

Zaludu stazi te krivuda,
plavetnoj zaludu meti
te obriče čuda;
hod ovaj samo će doneti,
bez jeseni zimu,
leto bez proleti.

6

I znam,
i ledi me znanje —
šturo je ovo,
stopa u stopu tkanje.

I jalov plamen,
samu kd ne sprži srž; —
jadovan mraz,
kad ne stroši se kamen.

7

Hodom to u nehode,
u bespuće neputem,
i brodi da se ne prebrode.

I stopom to i skutem,
vrelini vreo,
usna kad usnu
ispijajući prokazi,
na kraju nestati ceo,
al’ proklijali trazi.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Momčilo Nastasijević, umro 1938, pre 86 godina.