Psalmi Davidovi poput srbskijeh narodnijeh pjesamâ 3

PSALMI DAVIDOVI POPUT SRBSKIJEH NARODNIJEH PJESAMÂ
Pisac: Ognjeslav Utješenović-Ostrožinski

KATIZMA 3

PSALAM 17

Obzir Davidov na svoj život pun milosti Božije.

Poglavici veselih pjevačâ.
Ovo pjesma Davidova sveta
Smijernoga sluge Gospodnjega.
Koje rječi Gospodu govori
Kad ga Gospod izbavi iz vlasti
Nepr'jateljâ, i Saulske ruke.

Ljubit ću te o krjeposti moja,
3. O Gospode, moj zaklone, grade,
Kog nikomu oboriti nije!
O moj Bože, moj izbavitelju!
Sveta moja goro kamenita,
Na kojoj mi zla bojat se nije!
Ti moj štite i rože spasenja!
Utočište moje pouzdano!
4. Ja prizivljem Gospoda višnjega
Kojemu se sve klanjati valja,
I zlotvorâ opraštam se svojih.
5. Samrtni me obuzeše boli,
Uplaši me potok Velijalov.
6. Pakleni me obkoliše boli
I samrtne stegoše me zamke.
7. U nevolji ja Gospoda prizvah
I povikah višnjem Bogu svome.
On ču glas moj iz Svojega dvora
Poklik moj Mu do ušijû dođe.
8. Pokoleba i stresnu se zemlja,
Zdrmaše se gore iz temeljâ
I sa mjesta pomjeriše svoga,
Jer se Gospod u srcu razljuti.
9. Zadimi se od Njegova gnjeva,
Živi oganj sipa Mu iz ustâ,
Odskakuje sve ugljevlje živo
I proždire što je naokolo.
10. Tad nebesa savi pa ti siđe;
Mrak bijaše Njemu pod nogama.
11. Sada sjede na Svog heruvima,
Podiže se opet u visine
I poleće krilma vjetrenijem,
12. Te načini krov od noćna mraka
Oko Sebe sjenicu laganu
Od mračnijeh vodâ i oblakâ.
13. Iz svjetlosti što je oko Njega
Izvoze Mu lagani oblaci
Gràd ledeni i ugljevlje živo.
14. Tad zagrmlje na nebesma Gospod;
Višnji pusti glas Svoj gromoviti,
Te gràd ledni i ugljevlje živo.
15. Pusti Svoje ubojite strjele,
Razmetnu ih nebom naokolo,
Sila munja razasuo zrakom.
16. Protekoše izvori vodeni,
Odkriva se temelj vasionoj
Sa prijetnje Tvoje, o Gospode!
Sa dihanja duha gnjeva Tvoga.
17. Tada segne sa visine rukom
Uhvati me da me k Sebi digne,
Izvuče me iz velikih vodâ.
18. Izbavî me od zlotvora moga,
Od nasilna mog' nenavidnika,
Ma da jači od mene bijahu.
19. Kobnog dana ustadoše na me,
Al mi Gospod podpora bijaše.
20. Izvede me na mjesto prostrano,
Izbavi me, ele sam Mu mio.
21. Dâ mi Gospod sve po mojoj pravdi
Rad čistote rukû me dariva.
22. Ja se držah putovâ Gospodnjih,
Te se Boga neodmetnuh svoga.
23. Preda mnom su zakoni Njegovi,
Ne klonim se Božjih zapovjedî.
24. Bih mu vjeran sve po zapovjedi,
Sve se čuvah bezakonja svoga.
25. Dâ mi Gospod sve po mojoj pravdi,
Po čistoti rukû mojih djela
Pred Njegovim bistrijem očima.
26. S pobožnima Ti postupaš blago,
A s čovjekom vijernim vjerno.
27. S čistim čisto sve i bezazleno,
S nevaljalim zlo i naopako.
28. Jer pomažeš ljudma nevoljnijem,
Ponižavaš oči ponosite.
29. Ti vidjelo moje razpaljuješ;
Gospod moju prosvjetljuje tamu.
30. S Tobom vojsku zlotvorsku razbijam,
S Bogom mojim zidove preskačem.
31. Put je Božji vjeran, rječ mu čista,
Štit je svima što s' uzdaju u njeg'.
32. Ko je Gospod osim Boga samog?
Ko obrana osim Boga našeg?
33. Isti Bog naš opasa me snagom
Te mi zemljom čiste pute gradi.
34. Dâ mi noge kao u jelena,
Postavlja me na visine Svoje.
35. Ruke moje boju priučava
I mišice moje ojačava.
Čini da su lûk od mjedi ljute.
36. Ti mi daješ štit spasenja Svoga;
Desnica me Tvoja podržava,
Blagost Tvoja čini me velikim.
37. Ti moj sitni razširuješ korak
Te se moje ne spotiču noge.
38. U potjeri ja zlotvore stižem,
Ne vraćam se dok ih ne iztrjebim.
39. Obaram ih da već ne ustaju,
Padaju mi sve pod noge moje.
40. Ti me k boju opasuješ snagom,
Te obaraš protivnike moje.
41. Nepr'jateljâ pleći mi obraćaš
I potirem sve nenavidnike.
42. Oni viču — nije pomagača —
Ka Gospodu, ele on ne sluša.
43. Razsipam ih kao prah na vjetru,
Sve ih gazim kâ ulicom blato.
44. Izbavî me od narodne mutnje,
Postavî me te me uzvisuješ
Da sam tuđim plemenima glava,
I neznanac veće mene služi.
45. Slušaju me po čuvenju samu,
I tuđini klanjaju se meni.
46. A tuđini strepe i blijede
Sve drhćući u gradovma svojim.
47. Živ je Gospod, da je blagoslovljen
Moj zaštitnik i obrana moja!
Da s' uzvisi Bog spasenja moga!
48. Bog što meni vlast u ruke daje,
Narode mi silne pokorava;
49. Što m' izbavlja od neprijateljâ
I podiže nad zlotvorma mojim,
Naprasita čovjeka m' izbavlja.
50. Toga radi Gospode Te hvalim,
Pred narodma, Tvom imenu pojem.
51. Koji slavno cara Svog izbavljaš,
Milost činiš Svom pomazaniku,
Da, Davidu, njegovu potomstvu.

PSALAM 18

Molitva Bogu, koji se dvostruko javio.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke glavaru pjevačâ.

Slavu Božju kazuju nebesa,
A djela Mu svod nebeski glasi.
3. Danak danu ovo dokazuje
Noćca noćci po istini javlja.
4. Ni jezika nije, ni govora,
Gdje njihova čuti nije glasa.
5. Po svoj zemlji idu ovi glasi,
Njine rječi na kraj vasiljene.
Bog postavi suncu stan na njima;
6. Te izlazi jutrom na istoku
Kao ženik iz ložnice svoje,
Trči putem kâ junak veselo.
7. Izlazak mu na kraju nebesâ,
Sjajni hod mu do kraja njihova,
I nikomu sakriti se nije
Od toplote svjetlosti njegove.
8. Gospodnji je zakon najčistiji,
Oporavlja oslabljenu dušu.
Gospodnje je vjerno svjedočanstvo,
I prostoti podjeljuje mudrost.
9. Pravedne su naredbe Gospodnje,
Razvesele srca nevesela.
Svijetla je zapovjed Gospodnja,
Prosvjetljuje oči i duhove.
10. Strah Gospodnji čist je, i do vjeka.
Istini su sudovi Njegovi
I pravedni jesu svikolici.
11. Bolji jesu i dragocjeniji
Od sveg zlata i kamenja draga,
Slađi jesu od meda slađana
Koji teče iz medѐnog sata.
12. Slugu su Ti prosvjetlili Tvoga,
Ko ih drži velika mu plaća.
13. Ko će znati sve pogrješke svoje?
I od tajnih očisti me Bože.
14. Od pakosti čuvaj slugu Svoga
Da Ti s njime grijeh ne ovlada.
Tad ću biti dušom čist sasvijem,
I slobodan od sveg bezakonja.
15. Neka su Ti rječi mojih ustâ
I pomisli srca mog ugodne,
O krjeposti moja, spasitelju!

PSALAM 19

Molitva za cara u doba ratno.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

Da t' usliši Gospod u dan tuge,
Digne ime Boga Jakovljeva!
3. Da ti pošlje iz svetinje pomoć,
Podkrjepi te sa Siona Svoga!
4. Da prilogâ tvojih s' opomene,
I pretilu da ti nađe žrtvu.
5. Da ti Gospod dâ po srcu tvome;
Što god počneš da ti on dovrši!
6. Rad spasenja radujuć se tvoga
Razvit ćemo znamenje visoko,
A u ime Gospoda svojega
Da izpuni sve molitve tvoje.
7. Sada vidim, tome se radujem,
Gospod čuva Svog pomazanika
Čuti će ga sa Svojih nebesâ,
Sa pomoću divnih Svojih djelâ.
8. Bojnim kol'ma nekoji se hvale
A nekoji sve množinom konjâ;
Mi imenom Gospoda svojega.
9. Oni hodeć posrću, padaju,
Mi stojimo, ne kolebamo se.
10. Pomoz' Bože caru gospodaru!
Uslišat će kad Ga prizivljemo.

PSALAM 20

Zahvalna pjesma za cara u doba ratno.

Sljedi pjesma Davidova sveta
A na ruke pjevačkom glavaru.

S Tvoje sile Gospode nebesni,
Veseli se srce cara Tvoga.
Kako mu je prevelika radost
Što ga držiš i što mu pomažeš!
3. Dao si mu što srce zaželje,
Ne odbijaš molitve njegove
Što ti šalje sa svojijeh ustâ.
4. Blagoslovom susrete ga svojim
I položi na njegovu glavu
Sjajni vjenac od kamenja draga.
5. Molio Te za svoje življenje,
Ti produlji dane mu do vjeka.
6. S Tobom mu je slava prevelika,
Nanj Ti vrže slavu i krasotu.
7. Blagoslov mu dade do vijeka,
Razveseli radosću svog lica.
8. Jer se care u Gospoda uzda,
S milosti Mu kolebat se ne će.
9. Sve zlotvore naći će Ti ruka,
Desnica će dosegnuti Tvoja
Nenavidne koji mrze na te.
10. Učinit' ćeš kada se razgnjeviš
Da su poput peći razžarene.
Gnjev Gospodnji njih će da proguta,
Oganj će ih Njegov proždrijeti.
11. Rod ćeš njihov iztrjebit pod suncem
I zatrti sve sjeme njihovo,
Svud između čovječjih sinovâ.
12. Jer sve dižu zlo i zlobu na Te,
Da, smislit ćê, ma postignut ne ćê.
13. Metnut ćeš ih za biljegu Svoju,
Strjele pustit' iz Svojih lûkovâ
U njihovo bezobrazno lice.
14. Silom Svojom digni se Gospode!
Slavit ćemo pjesmom Tvoju jakost!

PSALAM 21

Eli Eli lama asabtani.

Sljedi pjesma Davidova sveta;
A na ruke pjevačkom glavaru,
Da se pjeva kad zora zabjeli.

Bože, Bože, sa šta me ostavljaš?!
Uklanjaš se od spasenja moga,
Od riječi jaukanja moga?
3. Bože, kličem danju, Ti ne slušaš,
Kličem noću, ali nemam mira.
4. Ti si sveti koji prjestoluješ
Nad pjesnama slàvním Izrajljevim.
5. Otci nam se uzdaše u Tebe,
Ti si nam ih izbavljao svagda,
6. Tebe zvaše te se spasavaše,
Uzdaše se, ne ukanjiše se.
7. A ja sam Ti crvak a ne čovjek,
Ljudma podsmjeh a narodu ruga.
8. Ko me vidi svaki mi se ruga,
Glavom klima, razvaljuje usta:
9. »Nek s' osloni na Gospoda svoga,
Neka ga spase ako ga miluje.«
10. Ti izvadi mene iz utrobe,
Na majčinoj grudi me umiri.
11. Od rođenja za Tobom pristajem,
Od utrobe majčine si Bog moj.
12. Od mene se Udaljiti nemoj;
Svud nevolja, a pomoći nije.
13. Obteče me množina telacâ,
Obkoliše volovi Vasanski.
14. Usta svoja razvališe na me
Poput lava gladna koji riče.
15. Razljevam se kao voda hladna,
Razsuše se kosti moje lomne,
Javi kao vosak srce moje,
Rastopi se u mojoj utrobi.
16. Krjepost mi se kao crjep sasuši,
I moj jezik za nebo prionu;
U samrtnu prašinu me stavljaš.
17. Slѐće mene množtvo zlijeh pasâ,
Oko mene četa zlikovacâ,
Kâ lavovi, ganuti ne dadu
Niti rukom, ni kročiti nogom.
18. Sve bih kosti izbrojio svoje;
Gledaju me očima svojijem,
I od mene pozorište grade.
19. Među sobom haljine mi djele,
Žrjeb hitaju o dolami mojoj.
20. Ma Gospode, Ti se ne udalji;
Silo moja, u pomoć mi hiti!
21. Od mača im izbavi mi dušu,
Od psa zloga jedinicu moju.
22. Sačuvaj me lavovskih čeljustî,
Zloga roga zvjeri jednoroga;
Sačuvaj me, milostno usliši.
23. Braći svojoj da ime Ti kažem,
Da Te hvalim u saboru veljem:
24. »Svi koji se Gospoda bojite,
Hvalite Ga i slavu Mu pojte.
Slavite Ga, sjeme Jakovljevo!
Pred Njim strepi, sjeme Izrajljevo!
25. Ne prezire nevoljnom stradanja,
Ne odvratî Svog od njega lica,
Neg' usliša kada ga on zazva.«
26. Hvalit' ću Te na saboru veljem,
Sve zavjete izpunit ću svoje,
Pred onima koji Ga se boje.
27. Nek ubogi siti se nasite,
Nek Gospoda hvale što Ga traže;
»Srce vam se nasladi do vjeka!«
28. Opomenut i obratit će se
Ka Gospodu svi krajevi zemlje,
Pred Njim će se pokloniti smjerno
Sva plemena silnijeh narodâ.
29. Gospodnje je vasiljensko carstvo
I on svima narodima vlada.
30. Gostit' će se, i poklonit će se
Ugojenî po zemlji širokoj.
Na lica će popadat pred Njime
Svi samrtni što u prah silaze,
Te im više nije živovanja.
31. Služiti će Njemu pokolenje,
Pričat će se, pripovijedati
O Gospodu rodu potonjemu.
32. A doći ćê te kazivat pravdu
Koljenima koja se narode,
E je Gospod ovo učinio.

PSALAM 22

Pohvala dobroga pastira.

Sljedi pjesma Davidova sveta.

Gospod mi je pastir milostivi,
Nedáće mi nigda biti ne će.
2. Na zelenom palučku me pase,
Dovodi me na vodu tihanu.
3. Dušu moju bolnu oporavlja,
Te me vodi pravednim stazama
Rad imena Svoga nebesnoga.
4. Da udarim tavnijem razdoljem
Hladovinom sjѐna samrtnoga,
Opet zla se pobojati ne ću.
Ti si sa mnom, čega da se bojim?
Štaka Tvoja i palica Tvoja
Pouzdanje i utjeha moja.
5. Ti preda mnom trpezu postavî
Na vidiku zlotvorima mojim,
I pomaza uljem moju glavu,
Te je čaša preopuna moja.
6. Da, dobrota i milost će Tvoja
Pratiti me u sve moje dane;
A ja ću ih opet da nastavim
I za dugo u Gospodnjem domu.

PSALAM 23

Priprava dočeka Gospoda koji hoće da dođe.

Sljedi pjesma Davidova sveta
Namjenjena prvom danu tjedna.

Gospodnja je zemlja, punje njeno,
Vasiljena, i što po njoj žive.
2. Jer je Gospod osnova na moru,
Te utvrdi iznad svih rijekâ. —
3. Ko ć' izaći na goru Gospodnju?
Ko l' na svetom mjestu Mu postáti? —
4. Taj u kog su čiste ruke svete,
I u kog je srce bezazleno,
Te koji se ne prisiže krivo. —
5. Blagoslov će od Gospoda steći
I od Boga svog spasenja pravdu,
6. Taki rod je onih što Ga traže,
Tvoje lice, oj Jakove, traže!
7. Sveta vrata, uzvis'te vrhove,
Uzviste se visom vječna vrata!
Da sa slavom car slave ulazi.
8. Ko je Gospod taj velji car slave?
To je Gospod i krjepak i silan,
Gospod, junak u boju krvavu.
9. Sveta vrata, uzviste vrhove,
Uzviste se visom vječna vrata!
Da sa slavom car slave ulazi.
10. Ko je Gospod taj velji car slave?
To je silan Gospod nad vojskama;
On je Gospod i velji car slave!