Proljetni sonet
| Proljetni sonet Pisac: Mirko Korolija |
April, lijepi efeb, opet dođe
s plimom cvijeća, s jatima vjetrova
i s pljuskom sunca sred mojih vrtova,
i nogom punom rose staze prođe.
Ja pođoh za njim, pun žeđi i snova,
u proljeće svježe, kô što pođe
veselo jedro, kad vjetar nadođe,
lako i puno čežnjivih srsova.
Hodih uz polja, vrtove i more;
dokle u svakom šumu lisne gore
slušah tvoj glas nabujao i plah,
u svakom zvuku kikot tvoj pun žuda,
i dok u suncu, nebu, zemlji, svuda
osjećah tebe neznanu, tvoj dah!
Izvor
[uredi]- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 240.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mirko Korolija, umro 1934, pre 90 godina.
|