Proljetni sonet
| Proljetni sonet Pisac: Mirko Korolija |
April, lijepi efeb, opet dođe
s plimom cvijeća, s jatima vjetrova
i s pljuskom sunca sred mojih vrtova,
i nogom punom rose staze prođe.
Ja pođoh za njim, pun žeđi i snova,
u proljeće svježe, kô što pođe
veselo jedro, kad vjetar nadođe,
lako i puno čežnjivih srsova.
Hodih uz polja, vrtove i more;
dokle u svakom šumu lisne gore
slušah tvoj glas nabujao i plah,
u svakom zvuku kikot tvoj pun žuda,
i dok u suncu, nebu, zemlji, svuda
osjećah tebe neznanu, tvoj dah!
Izvor[uredi]
- Petrović, B. 1971. Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 57: Pesnici 1. Novi Sad: Matica srpska, Srpska književna zadruga. str. 240.
|