Proljetne tercine
Nabreklo drvlje mladošću i silom,
U svakom stablu ja čujem gdje bije
Po jedno srce dubokijem bilom -
I ćutim kako puni izvor lije
Novog života iz svakog udara,
što korijen trese, budi ga i grije.
Sve cvjeta, diše. Vijence behara
Povija vjetar i pahulje nosi,
I svuda trepti prva, mlada jara.
Blistaju strane u suncu i rosi,
Izbija loza, soče zdravi trsi,
I leptir kruži po polju i kosi.
Motika tuče, i u gole prsi
Suhog težaka duša neba vije,
I znoj mu kupi... Odjekuju vrsi -
Proljeće pjeva. No dok gospod bdije
I na svakom toplom srcu zemlju stiska,
Ja vidim kako jedan crv se vije -
Gmiže i puzi i polako griska,
Ovdje po dolu i tu po vrhuncu,
Travke i cvijet i korjenja niska -
Stabla i grane, zametak i truncu
Svaku; i gvožđe, zemlju i kam goli...
I vidim gdje se gladan penje suncu,
I crvotočina zlatna pada doli.