Procvilila gora šimširova

Izvor: Викизворник


Procvilila gora šimširova

Procvilila gora šimširova,
šimširova i karanfilova:
"Ja otkad sam gora postanula,
nije mene ptica preletila,
a danas me svati, prihodiše, 5
oni svati starog Ćejvan-age,
čudni svati, čudna i divojka,
ona ne zna svoga suđenoga.
Ona pita svoje jenđijice:
'Jenđijice, po Bogu sestrice, 10
kažite mi suđen-đuvegiju!'
Sve joj one po istini kažu:
'Eno ti ga u prvom alaju,
na alatu, vas u suhu zlatu,
bile brade do svilena pasa!' 15
Kad je ona riči razumila,
goni konja do drugog alaja,
ona pita mlađahne divere:
'Oj diveri, moja braćo draga,
kažite mi suđen-đuvegiju!' 20
Sve joj oni po istini kažu:
'Eno ti ga u prvom alaju,
na alatu, vas u suhu zlatu,
bile brade do svilena pasa!'
Kad divojka riči razumila, 25
mašila se rukom u džepove,
izvadila nože okovane,
pa udari sebe u srdašce!
Kako se je lahko udarila,
na nožu je srce izvadila, 30
na kavzama crne džigerice,
mrtva pade na zelenu travu.
Zavikaše kićeni čauši:
'Zastavite bubnje i svirale,
mrtva pade sa konja divojka!"' 35

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

  • Procvilila gora šimširova Novi behar, 3/1929-30, 17/18, 287. Zabilježio nepoznati saradnik pod pseudonimom Džem-bu-ni.
  • Munib Maglajlić: Usmena balada Bošnjaka. Sarajevo: "Preporod", 1995. (Bošnjačka književnost u 100 knjiga)., str. 193-194.