Propast kraljevstva bosanskog
u Ključu 1463. godine
Zakukala sinja kukavica
Na granici bosanekoga bana,
Ostav še ga braća izabrana
Jer je redom svima omrznuo.
Kad na Bosnu zavojištiše Turci, 5
Da dobiju bosanskoga bana,
Da je njemu dobra sreća bila,
Da je im'o srce u njedrima,
Mušku pamet u junačkoj glavi,
Ne biše ga prevarili Turci, 10
A tako ga prevariše ljuto,
Sa onijem kraljem latinskijem.
On je svoju braću porušio
Sirotinju svoju ostavio;
Osta Bosna na bosanskom banu, 15
A u bana tanka pamet bjaše
Tanka pamet a nesreća brza,
Jer mu knjiga iz Njemačke dođe,
Od Latinskog kralja Njemačkoga,
Ovako mu sitna knjiga kaže: 20
„Be ne boj se Ristiću Stevane!
Što su na te zavojštili Turci,
Od Jedrene jest Memed Alija,
Da pritisne Bosnu ponositu.
Ako li ćeš mene poslušati, 25
On ne može s nama ratovati,
Da se danas u jedno složimo,
Da mi našu vojsku sastavimo
Pomeni se da si vjere moje,
Zemlja tvoja a uprava moja 30
Pak ti uzmi moje generale
Te se s njima od Turaka brani.
Kada banu taka knjiga dođe
Prevari se ujede ga zmija
Zakuka mu rimska kukavica 35
Na pendžeru u bijelu dvoru
Što ostavi čistu vjeru svoju,
A prihvati tuđu bez nevolje.
Sva od njega braća odstupiše,
Ovoju jadnu vojsku porušiše; 40
A na Bosnu Turci udariše,
Polovinu Bosne pritiskoše.
Srbadija silna i bijesna,
Al zaludu kad tu fajde nema
Kad ko vojskom okrenuti nema, 45
Dušmanin se lako na nju sprema,
Polovinu Bosne privatiše,
Poglavice srpske povataše,
Nekog silom, nekog prijevarom
Sarajevo pod ruku uzeše, 50
Pa na bana vojsku okrenuše.
Misli bane da će ostanuti,
A ne vidi da će poginuti,
U Jajcu se gradu zatvorio
Dok zakuka sinja kukavica, 55
Na vr’ Jajca u njegovoj kuli:
„Bosne bane, Ristiću Stevane!
Svu ti Bosnu pritiskoše Turci,
A sve s tebe i snevjere tvoje,
Dok ne slušaš Srbadije svoje, 60
Veće slušaš gospode latinske,
Koji tebe ljuto prevariše
I za sobom tebe okrenuše.
Vidiš bane ti nesreće tvoje,
Što ostavi vjeru prađedovsku, 65
Slavnu vjeru Srpsku i Hristjapsku,
Sad će na te Turci udariti
Kamena ti Jajjca opkoliti.“
Ljuto žali Ristiću Stevane
Ljuto žali što je učinio; 70
Al zaludu Bogu nije mio
Nije mio ko je prije bio
Dok je svoju vjeru pogazio
U to doba 'udariše Turci
Niz krajinu kao mrki vuci 75
Sve sjekući Srbe krajišnike
Od starina rođepe junake,
Dok siđoše Jajcu kamenome,
Oko Jajca vojskom okoliše
I tu s banom dženjak otvoriše. 80
Tu se biše do petnajest dana
Prepadoše bosanskoga bana,
Prepadoše pa ga prevariše,
Što se biješ, kad ti fajde nema?
Tebi više gospodovat nema, 85
Bolje ti je danas pobjegnuti,
Neg u gradu sjutra poginuti.
Prepade se Ristiću Stevane,
On povede djecu i ljubovcu
I ponese gotovinu blago, 90
Pak iz Jajca noću pobjegoše,
U Ključu se vatan učiniše
I topove svoje namjestiše,
Dadoše im izobilja rane,
Nebi l turske salomili grane 95
Još se uzda Ristiću Stevane,
Još se uzda da se ne zauzda.
Malo vrijeme za dugo ne bilo,
Dok u jutro jutro osvanulo
Kad pogleda Ristiću Stevane 100
K&da Ključa opkolili Turci,
Opkolili sa četiri strane
Da salome sve banove grane,
Dočeka nh Ristiću Stevane
Tu se biše tri bijele dana 105
Kad četvrto jutro osvanulo
Dok eto mu knjige šarovite
Od najprvog careva vezira,
Po imenu bega Veli bega,
I ta knjiga 'vako izgovara: 110
O čuli me Ristiću Stevane,
Ti bosanski od starina bane,
Što se biješ kad ti fajde nema,
Jer se tebi provalija sprema,
Već poslušaj mene gospodara 115
I vezira fati Memed cara,
Što mu vojsku vodim i upravljam
I evo ti tvrdu vjeru dajem
Riječ dajem kojom se poznajem,
Od Stambula do Bosne ponosne, 120
Neka znadeš prevarit te neću,
Ako ćeš me danas poslušati,
Ti povedn sobom porodicu,
Vodi sobom kog je tebi drago —
Ti na Ključu otvori kapiju 125
I provedi roblje na kapiju
I ponesi gotovinu blago
I ostalo što je tebi drago
A neboj se nikoga do Boga.
Kad Stefanu taka knjiga dođe, 130
Opremi se putovati pođe,
Pa izvede svoju porodicu
(Sirotinju Srpskog car Lazara,
Koj pogibe na bojnu Kosovu
Po izdaji Brankovića Vuka, 135
Najvećega Srpskoga ajduka
Božija ga pogubila ruka!)
Kad je bane Ključa otvorio,
Otvorena vrata ostavio,
On pobježe žalosna mu majka! 140
I mišljaše da će pobjegnuti,
Ali eto jada iznenada!
Turska vjera o nevjeri radi,
Uvati ga određena straža
Sa njegovom cjelom porodicom 145
Svezaše mu ruke naopako
Pišti Stevan kao zmija ljuta
Odvedoše ih Muli kadiji
I veziru begu Veli-begu
Koji svoju pohvališe stražu: 150
„Be aFerim naši sokolovi,
Dobru ste nam ticu ulovili,
Ulovili bosanskoga bana!"
Tad kadija turskp zakonaša
Stade savjet veziru davati, 155
Kako đaura treba pogubiti:
Il ga davi il ga posijeci! —
Izvedoše bosanskoga bana,
Izvedoše pa ga posjekoše,
Posječenu glavu provaljaše 160
To za Mulu prava radost bjaše,
Pak pošeta Mula kadija,
Da pregleda konje i kobile
Da banovu natovare glavu,
Da je spreme bijelu Stambolu. 165
Dok dođoše do jedne kature.
U Mule se lula raslabila,
Spade njemu lula sa čibuka,
On se sagnu lulu privatiti,
A kobila što se pridesila, 170
Odbaci se nogzm čivtimice,
Među oči ploče pogodiše
Dok u Mule oči iskočiše
Jednom puhnu dok dušu ispuhnu.
Do vezira glasi dopadoše, 175
I vezir mu rahmet predavaše;
Ala rahmet to je Muli taman
Što pogazi vjeru na nevjeri,
Te pogubi bosanskoga bana;
Nije Mula knjigu doučio, 180
U Stambolu u bijelu gradu,
Pa kobila njega priučila.
To gledaju sva gospoda Srpska,
Što su njima ruke savezane,
Kad viđoše tadaj govoriše 185
Kazali su po odavna ljudi:
Nema ljeta bez Đurđeva danka,
Nema brata dok ne rodi majka
Nema danka bez sunčanog zraka
Niti vjere bez Srpskog junaka! 190
Koji srce u grudima hrani
Koji Boga istinoga hvali
Nikad vjere pogaziti neće.
Ali evo muke inevolje
Ljuta jada Bosni iznenada, 195
Dođe vakat i dođe vrijeme
Da nam Turčin n u Bosni sudi,
Koji vjere ni zakona nema
Nego sebe u dženem sprema.
Gore gazi vjeru neg' nevjeru 200
On se kome ispoviđet nema
Da sve spali crkve i džamije.
To rekoše bosanske vojvode,
To rekoše pa ih isjekoše
Sve na vjeri i božijoj pravdi. 205
Tadaj vezir vojsku podignuo,
Pak pokupi slavnu Srbadiju.
Časom sabra pedeset hiljada,
Sve momaka žalosna im majka!
Slavnog roda Srpskoga poroda, 210
Pa ih sobom Turci odvedoše
Kada Bosnu pod ruku uzeše.
Te od Srba postaše poturci
Za Srbina najgori krvnici.
Pribilježio: Rodoljub
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
