Proйčo haramiя, zlato pile i Samovila

Izvor: Викизворник


Proйčo haramiя, zlato pile i Samovila

Šetba šeta Proйčo aramiя,
šetba šeta po gori zeleni,
razgleda si Proйčo po gorskite pilci,
dogleda si Proйčo pile pozlateno;
izgleda go Proйčo deka sedelo si grade.
Počeka go Proйčo duri pilci da si opile;
izgleda si Proйčo i pilci kato nego,
si gi vzema, ta gi nosi na grada Stambula
i gi dade Proйčo na carot bakšiš;
a carьot mu dade petnaese tovari azno
i mu dade senet da šete po gori zeleni.
Proйčo so red četir godini pilci ia carьot noseše,
koga ideše Proйčo na grada Stambula,
si preležvaše Proйčo vo grada Edrene,
i ležačka mu beše uv Яno demirdžiя.
Ka doйde vreme na petata prolet,
se razmislilo pile samo so sebe
i pobegnalo pile na viša Pirina.
Na vъrf na Pirina ima samovilsko blato;
vo sredi blato edna karpa,
ot vodata četirese aršina na gore;
na vъrf karpa edno tenko dъrvo
i ono йe četirese aršina ot karpata.
Tamo pile sedelo si zagradi, яйca si snese!
A ka doйde vreme za kvačeйnьe,
ot dzastra do pladnina se veter si vee,
pa ne može pile яйca da si stople,
яйca da si stople, pilci da opile.
Ka ideše vreme na pladnina,
samo kolku tri saata se stoplьove;
i togaй si pile яйca podmlačue.
A ot togaй юg si vee, pa se zaleduvat.
Ot tova si pile i pilci pozno opili.
Ka doйde vreme Proйčo pile da si bara,
ne moža Proйčo pile da si naйde.
Prebide Proйčo dvanaйse gori zeleni,
pak Proйčo ne moža pile da si naйde.
Otide Proйčo duri na Pirin planina.
Tamo naйde Proйčo ovčare, kozare;
pa im vele Proйčo na ovčare, kozare:
- Ne videhte li pile pozlateno?
Ovčare, kozare mu velяt na Proйčo aramiя:
- Ne sme videli, brate Proйčo, pile pozlateno;
tuk, brate, izkačuvaeki se na višna Pirina.
Ima, brate, samovilsko blato;
v sredi blato ima edna karpa;
na vъrf karpa edno tenko dъrvo;
na vъrf dъrvo zastanuve edno pile,
ot daleku ne se glede, ima li, nema sedelo.
A ščo si peйe dzastra, večer greйni pesni,
može, brate Proйčo, i to da bide.
Izkači se Proйčo aramiя
na Pirin planina, na samovilsko blato.
Ot daleku Proйčo ne može da vide,
ta si kurdisa so dulьbur da glede.
Ka go izgleda pileto, oti samo ono йe
i ščo-tuk sega pilci opililo.
Misli Proйčo da napravi dъrven korab,
da ode Proйčo na višnata karpa;
a kolaй nema za na karpa da se kače.
Pa nazad se vrati u grada Stambola,
da si doйde u grada Edrene uf Яno demirdžiя.
Pa se razgovorat so Яno demirdžiя:
- Koga odeše voa vreme
druga godina na grada Stambola,
mu noseše na carot golem peškeš,
golem peškeš, pilci pozlateni,
dali ti йe pile pobegnalo,
ili ne možeše da go naйdeš?
Proйčo mu vele, otgovore na Яno demirdžiя:
- Pile йe begalo na višna Pirin planina,
na višna Pirin planina, na samovilsko blato;
a na sredi blato ima edna višna karpa;
na karpata ima edno tenko dъrvo.
Tamo pile vaя godina pilci izkacalo;
a ne možem kolaй da si naйdem,
kolaй da si naйdem, pilci da mu vzemem;
ta ke odam na carot da mu kažam,
može on kolaй da mi kaže.
Togaй mu vele Яno demirdžiя:
- Nemo, Proйčo, odi na grada Stambola;
яz si imam dveste kalfi i trista šegъrti,
ščo si pravat svъrdli, karpa ščo vupat.
Ke ti pravam četirese svъrdli,
da si poйdeš, karpa da produpiš.
Posluša go Proйčo na Яno demirdžiя.
Zastana si. Mu napravi Яno četiriese svъrdlя.
Pa se vrati na višna Pirin planina.
Napravi si ot dъrvo edin korab
i pušči go. Korab otide do višnata karpa.
Udri Proйčo svъrdli, karpa ščo vupat.
I ka se Proйčo kači do sredi karpata,
mu preseče umot na pileto,
oti Proйčo pa pilci ke mu zeme!
Fati pile so sъldzi da plaka:
"Oh lele, bože do boga!
Ne ke ima kurtuliя ot Proйčo aramiя!"
Nažali se stara Samovila,
nažali se, ta mu vele na pile i govore:
- A bre pile pozlateno! Kolko godini
Proйčo pilci ti zima?
A pile й vele, otgovore pa Samovila:
- Se činia tri godini, so vaя četiri,
ka mi Proйčo pilci zime.
Ne ke ima otkinuvačka ot nego
i ot mene na sveto rod da ostane!
Togaй mu vele stara Samovila:
- Vaя godina ne mi arizvaš pilci pozlateni,
da t' otkinam za vek ot Proйčo aramiя?
- Prosto nek ti bidat, maйko, stara samovilo!
Ta mu vele Samovila na pile pozlateno:
- Letni, pile, da izbegaš ot samovilsko blato.
Razlюti se stara Samovila -
da zaveя silni mi vetrišča,
otkorna si karpa so se dъrvo,
so se dъrvo, so Proйča u blatoto.

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg



Reference[uredi]

Izvor[uredi]

Gevgeliя - Makedoniя.

Sbornik ot bъlgarski narodni umotvoreniя. Čast І. Prostonarodna bъlgarska poeziя ili bъlgarski narodni pesni (Otdel І i ІІ. Samovilski, religiozni i obredni pesni. Kniga І). Sofiя, 1891, 26 + 174 str.; str.3-6