Prelja i kujundžija

Dva se grada vrlo bijeljahu,
U jednom je karanfile Jovo,
U drugom je šećerli djevojka.
Poručuje karanfile Jovo,
Poručuje šećerli djevojci:
„Oj Boga ti, šećerli djevojko!
„Ja sam čuo, da si tankoprelja;
„Poslaću ti Misirsko povjesmo,
„Uz povjesmo šimširli vreteno:
„Predi meni sto aršina platna,
„I k otome, što od tog ostane,
„Opred' sebi tananu košulju,
„Te je nosi, mnome se ponosi.“
Kad to čula šećerli djevojka,
Otporuči karanfilu Jovi:
„Oj Boga mi, karanfile Jovo!
„Ja sam čula, da si kujundžija:
„Poslaću ti sitnu trepetljiku,
„Sakuj meni statve i brdila,
„I ostado, što stanu valjade;
„I od toga, što tebi preteče,
„Sakuj sebi toke na jeleke,
„Toke nosi, mnome se ponosi.“

Izvor

• Karadžić, V. S. 1867. Život i običaji naroda srpskoga. Beč. str. 59–60.