Prehvala/45
| ←Osmi prizor | Prehvala Pisac: Jovan Subotić DEVETI PRIZOR |
Deseti prizor→ |
DEVETI PRIZOR
Župan dolazi s Milenom
ŽUPAN:
Tn si, sin, dobro kad si doš’o.
(Vidi go mač.)
A što ti je go mač u rukama?
Zar ko grozi? (Trgne svoj mač.)
PIJENA:
Ne, al’ ovog nađoh,
Gde tu stoji i Prehvalu gledi,
Kako mu je gledat’ no dopuštam.
ŽUPAN (pogledi kralja, za sebe):
Kralj Prelimir! (Baci mač od sebe.)
KRALj (opazivši župana, za sebe):
Župan raški!
ŽUPAN (pristupi kralju, ponizno):
Kralju!
Oprosti mu nije znao, ko si!
KRALj:
Je l’ to sin tvoj?
ŽUPAN:
Moj sin gospodaru!
KRALj:
Onda ono mora kći da ti je?
ŽUPAN:
Tako, kralju moja jedinica!
KRALj:
Ti si strad’o?
ŽUPAN:
Sve sam izgubio
Do poštena imena...
KRALj:
Varaš se!
Ništa nisi izgubio, starče,
Dok ti milost tvog kralja ostade!
Ti si gost moj... vi ste gosti moji,
Gosti mili k’o nikad nikakvi.
Hajde sa mnom!
(Pijeni.)
Ti, mladi junače,
Čuvaj tako sestru i od sada,
Jer čistota duša je lepote!
(Prehvali.)
Oprosti mi... ta i jarko sunce
Neće ničjem oku zameriti!
(Duhne u rog i uzme župana za ruku.)
Hajde stari... za nama ostali.
(Pođe.)
ŽUPAN (k deci):
Radujte se, kralj nas dobro primi.
(Ode s kraljem.)
PIJENA:
Bolje s’ svrši neg što se počelo.
(k Prehvali.)
Hajde, sestro, kad nam otac ode.
PREHVALA:
Hajdmo natrag! Tamo je za mene
Opasnije neg u našem gradu!
PIJENA:
Otac ode, mi za njim moramo!
(Uzme sestru za ruku i odu.)
MILENA:
I ja moram s njima, da kuda ću?
O što mi se ne dade ostati
Da s njim živim, da me s njim sahrane.
(Ode.)
|