Ja poigrah dobra konja moga
Od Trogira te do Šibenika,
U svem' putu ne sretoh nikoga,
Nego jednu vjerenu đevojku,
Ja joj rekoh: "Ukloni se s puta." 5
A ona se ne šće ukloniti,
Zape joj se potkov od konjica
Za njezina žutoga kavada,
Ja se skidoh, da kavad otpučim,
Uvjedoh[1] je pod grlo bijelo, 10
Mala joj se rana napravila,
I ta joj se rana po zlu dala.
Đevojka me na pravdu pozvala
U onoga od Trogira kralja:
"Sudi pravo, od Trogira kralju! 15
"Ako li mi sudit' pravo ne ćeš,
"Ja sam bosa do Trogira došla,
"Ja ću bosa i do cara poći,
"A za tebe dobro biti ne će."
Reference
↑Uvjedoh mjesto ujedoh. Sadašnji Hrvati (oko Zagreba) imaju u početku riječi svuda V, gdje mi imamo U; gdekoji pak, koji su na blizu sa Srbima, uzmu naše U na njihovo V, pa govore, n. p. vubiti, vu Zagrebu i t. d.; tako je ovdje uzeto najprije naše U pred Hrvatsko V (uvjedoh
mjesto po Srpskome ujedoh, a po Hrvatskome vjedoh).
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 415-416.
