[Pošla Stana]
Pošla (Stana) kolskim putem
cvilejući do neba,
tužejući do zemlje.
Ukobi ju božja majka - bogorodica, 5
pa upita:
- Što cviliš Stano do neba,
što tužiš do zemlje?
- Kad me pitaš božja majko - bogorodice,
pravo da ti kažem. 10
Imam žene dušmankinje,
udovice otpadnice.
Otpadnuše me,
na glavu mi metnuše kalpak kapu,
na grbinu mi metnuše vučju kožu, 15
na noge mi obuše alvarske opanke.
Tad ju viče božja majka - bogorodica:
- Ne boj se čedo, (Stano),
uhvatiću te za ručicu
i odvešću te na zlatne saborske kladence, 20
umiću te zlatnom saborskom vodicom.
Ustuk uroci.