Pohara Budve i Trojice 1813. godine

Izvor: Викизворник


Pohara Budve i Trojice 1813. godine

0001 Bože mili velika razdora
0002 Među Bokom i među Francuzom!
0003 Boka ih je grdom pomrzila,
0004 Da imaju snage i kreposti,
0005 Bi ih žive u oganj bačali,
0006 Kako su se njima ujadili
0007 S nepravice što im Francuz daje.
0008 I tu dio od stotine nema,
0009 Pri kako ih mrze Crnogorci
0010 Od nepravde koju Francuz daje.
0011 No se Boka uzda i primorje,
0012 Uzdaju se u Boga miloga,
0013 I u hrabre mlade Crnogorce,
0014 Da će njima to platit’ Francuzi,
0015 Ere njima zgoda ispanula,
0016 E pođoše u Budvu planduri
0017 Od primorja sto i dvadest druga,
0018 A pred njima Ivanović Vuče.
0019 Kad dođoše u bijelu Budvu,
0020 Tu su stali tri četiri dana,
0021 Dokle su ih glasi dopanuli
0022 Od vladike i Crnogoraca,
0023 Da će s vojskom udriti na Budvu.
0024 Pa vladika sitnu knjigu piše,
0025 A šilje je na ramne Njeguše,
0026 A na ruke gojnaduru Vuku,
0027 I sokolu Petroviću Savu:
0028 "Posluša’te, moji sokolovi,
0029 "Kako ovu knjigu razumite,
0030 "Vi na noge brže ustanite,
0031 "Pokupite sve Njeguše listom,
0032 "Sve Njeguše i s njima Ćekliće."
0033 Kad viđoše što im knjiga piše,
0034 Tad’ Filipa zovu Kustudiju:
0035 "O Filipe, hrabri barjaktare:
0036 "Evo ne je knjiga dopanula
0037 "Od vladike našeg gospodara,
0038 "Da idemo u Boku Kotorsku,
0039 "S Francuzima boja da bijemo,
0040 "Nogo uzmi svilena barjaka,
0041 "Ponesi ga navrh polja ramna,
0042 "Nek se kupe kod tebe Njeguši."
0043 Kad Filipe razumio Vuka,
0044 A on brzo okupi Njeguša.
0045 U toliko i Ćeklići do’še,
0046 Pa odoše u Boku Kotorsku,
0047 Zatvoriše Kotora tvrdoga.
0048 A vladika dođe pod Maine,
0049 Pa okupi dvije banovine,
0050 Pa podiže i okupi vojsku
0051 Prema vratah od bijele Budve.
0052 Kad viđeše valjani Francuzi,
0053 Poskočiše na noge lagane,
0054 I bojničke puške dovatiše,
0055 Pa na Budvu vrata otvoriše,
0056 Da uzbiju vladičinu vojsku
0057 No ne daju mladi Crnogorci,
0058 Na Francuze zorno udariše.
0059 Kad viđeše valjani Francuzi,
0060 Baš kakvi su hrabri Crnogorci,
0061 Staše bježat’ u bijelu Budvu.
0062 Ma u Budvu ne daju planduri,
0063 No ih živim ognjem dočekaše,
0064 I Francuze natrag povratiše.
0065 Pušku pali Jovanović Vuče,
0066 I šnjom ubi valjana Francuza;
0067 Dimno ga je pogodio Vuče,
0068 Ni živa ga zemlja ne dočeka.
0069 Drugu pali Pribilović Stanko,
0070 Stanko ubi Franja kapetana.
0071 Dođe Ivo Zeče iz Pobora,
0072 I on ubi popa Motkovića.
0073 Tader mloge puške zapucaše.
0074 No da vidiš muke za Francuze,
0075 Oblada ih muka prevelika.
0076 Da je kome vidijeti bilo,
0077 Kako ginu valjani Francuzi,
0078 I padaju na gomilu mrtvi,
0079 I preko njih gaze Crnogorci,
0080 I od Budve vrata osvojiše,
0081 Povataše po Budvi Francuze,
0082 I tako mi osvojiše grada.
0083 Kad vladika osvojiše grada,
0084 I tu tamnu noćcu prenoćiše,
0085 Pa u jutru rano udariše,
0086 A pred vojskom Petrović vladika,
0087 Eto ti ga put primorja ramna.
0088 Doklen dođe na Solina ramna,
0089 Na livade šator poperio,
0090 Tu vladika počinuo s vojskom.
0091 A kad viđe guvernadur Vuče,
0092 On pokliče ka i soko sivi:
0093 "A sadeke, moji sokolovi,
0094 "Da Trojicu primimo forticu,
0095 "Vidite li što čini vladika?
0096 "On je Budvu osvojio grada."
0097 Kada oni Vuka razumješe,
0098 Na Trojicu zorno kidisaše,
0099 Za bedem se rukom ufatiše.
0100 I to gleda bane đenerale
0101 Sa Kotora grada bijeloga,
0102 Puca njemu srce u prsima,
0103 Ni za fajdu ništa ne pomaže,
0104 E joj ništa pomoći ne može.
0105 U to silni dođe Kampanjone,
0106 Moli junak bana đenerala,
0107 Da mu dade tri stotin’ soldatah,
0108 Da izbavi iz muke Trojicu.
0109 Ma mu go’ri bane đenerale:
0110 "Prođ’ se toga, silni Kampanjone,
0111 "Da te ljuta guja ne udari,
0112 "Koja bi ti oči izvadila.
0113 "Ono n’jesu slabi Talijanci,
0114 "No su ono hrabri Crnogorci,
0115 "Te bi orla pod oblak ubili,
0116 "A kamo li slaboga čovjeka."
0117 Vrag mu ne da, a srce junačko,
0118 Te se njemu proći ne oćaše,
0119 Dok mu dade tri stotin’ soldata,
0120 Pa otide Trojici u pomoć.
0121 Kad viđeše njega Crnogorci
0122 Đe on ide izbavit’ Francuze,
0123 Tad’ pokliče Vuče gospodare:
0124 "A sadake, braćo moja draga,
0125 "Ostavite tvrdinju Trojicu,
0126 "Da idemo dočekat’ Francuze,
0127 "Da se danas šnjima pokoljemo,
0128 "Da se ovo za dovijek priča."
0129 Kada Vuka razumjela vojska,
0130 Svak ostavi Trojicu forticu,
0131 Pa pođoše u susret Francuz’ma,
0132 A pred njima tri sokola siva,
0133 Tri plemića tri gospodičića,
0134 Prvo hrabri Petroviću Savo,
0135 Drugo ti je Petroviću Stanko,
0136 Treće vitez Petroviću Joko,
0137 Petrovića sva tri sokolića.
0138 Petrovići razrediše vojsku,
0139 Kako im je ostraga ostalo.
0140 Bože mili, srca slobodnoga!
0141 Tu da vidiš tri dobra junaka,
0142 Tri junaka od Njeguša ramna,
0143 Jedno ti je Radoniću Marko,
0144 Ono drugo Radoniću Joko,
0145 Radonića oba sokolića,
0146 Treće ti je Kustudija Pero,
0147 Kustudija junačko koljeno,
0148 Koji radi da ogradi kavgu,
0149 I ne žali život za poštenje.
0150 Pa ovako govorio Pero:
0151 "Bogu vama, oba Radonića,
0152 "Da l’ ne žnate, rđa vas ne bila!
0153 Francuzi ne prevariše grdno.
0154 "Dva sokola nama uvatiše,
0155 "Uvatiše popa Radonića,
0156 "I sokola Raša Popovoga,
0157 "Povedoše oba u Kotoru,
0158 "Izvedoše oba na marinu,
0159 "Pogubiše sokola junaka,
0160 "Baš sokola hrabrog popa Laza,
0161 "Brata vašeg, a zeta našega,
0162 ”I sokola Raša Popovoga,
0163 ”Brata vašeg, rođaka moga.
0164 "Evo ima pet godina dana,
0165 "Od kako su oni poginuli,
0166 "Onda sam se Pero zafalio,
0167 "Da ću Raša osvetit’ zanago,
0168 "Ali moju izgubiti glavu.
0169 "No ve kumim, oba Radonića,
0170 "Nemojte mi gađat’ Kampanjona."
0171 Oni Peru tvrdu vjeru daše,
0172 Da ga oni prvi gađat’ neće.
0173 U toliko Kampanjone dođe,
0174 Nosi sablju u ruku junačku,
0175 Ostru sablju bješe povadio,
0176 Da siječe Crnogorske glave.
0177 No da vidiš Kustudije Pera,
0178 Pred očima zarati latinku,
0179 Pa latinki dade vatru živu,
0180 A pogodi zorna Kampanjona,
0181 Izvadi mu crne utrobice,
0182 Pade junak u travu zelenu.
0183 U to mnoge puške zapucale,
0184 Od Francuza jade ogradiše:
0185 Sto i dvadest tuna pogiboše.
0186 One druge u Kotor ugnaše,
0187 Pa se opet natrag povratiše,
0188 Dokle oni kod Trojice do’še.
0189 Pa zavika Vuko gojnadure:
0190 "Vidite li, moji Crnogorci!
0191 "Vidite li tvrdinu Trojicu,
0192 "Na nju jesu topa tri četiri,
0193 "Sve od žute bronze saliveni;
0194 "Ko istrči prvi na forticu,
0195 "I postavi ruke na topove,
0196 "Od njega mu niko dio neće,
0197 "Da bi valja’ hiljadu dukata,
0198 "Od Boga mu božu vjeru dajem,
0199 "I vladike moga gospodara."
0200 Kada oni Vuka razumješe,
0201 Sa svih strana oni kidisaše,
0202 Za bedem se rukam’ dovatiše,
0203 I Trojicu oni osvojiše.
0204 Tu se momci birani nađoše,
0205 Koji prvi na nju istrčaše.
0206 Tu najprvi od svakoga dođe
0207 Junak dobar Kustudija Pero,
0208 Pa uzgrabi topa jedinoga,
0209 Pa ga valja junak niz forticu.
0210 A tri druga oni zaostali,
0211 Koji prvi na nju izidoše,
0212 Pero dio nikome ne daje,
0213 Darova ga Pero gospodaru,
0214 A on njemu pedeset dukata.
0215 Zapališe forticu Trojicu,
0216 Pa pođoše u susret vladici.
0217 To je bilo ka’ se je činilo,
0218 Mi velimo da se veselimo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.