Poslanica svetog apostola Pavla Galatima
1 Pozdrav. Jevanđelje Hristovo ne može biti drugo od bogootkrivenoga. 1. Pavle, apostol ne od ljudi ni preko čovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga Oca koji ga vaskrse iz mrtvih,
2. I sva braća koja su sa mnom, Crkvama Galatije:
3. Blagodat vam i mir od Boga Oca i Gospoda našega Isusa Hrista,
4. Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega vijeka zloga, po volji Boga i Oca našega,
5. Kojemu slava u vijekove vijekova. Amin.
6. Čudim se da se od Onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom, tako brzo odvraćate na drugo jevanđelje,
7. Koje nije drugo, samo što vas neki zbunjuju i hoće da izvrću jevanđelje Hristovo.
8. Ali ako vam i mi ili anđeo s neba propovijeda jevanđelje drukčije nego što vam propovijedasmo, anatema da bude!
9. Kao što smo već rekli, i sada opet velim: ako vam neko propovijeda jevanđelje drukčije nego što primiste, anatema da bude!
10. Zar ja sad nastojim da ljude pridobijem ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio sluga Hristov.
11. A dajem vam na znanje, braćo, da jevanđelje koje sam ja blagovijestio, nije od čovjeka;
12. Niti ga ja primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13. Jer ste čuli moje življenje nekad u Judejstvu, da odviše gonih Crkvu Božiju i pustoših je,
14. I napredovah u Judejstvu više od mnogih vrsnika svojih u rodu svome, budući odviše revnitelj za svoja otačka predanja.
15. A kada blagovoli Bog, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaću svojom,
16. Da objavi Sina svojega u meni, da ga blagovijestim među neznabošcima, toga časa ne pitah tijela i krvi,
17. Niti iziđoh u Jerusalim onima koji su bili apostoli prije mene, nego otidoh u Arabiju, i opet se vratih u Damask.
18. A potom, nakon tri godine, iziđoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh kod njega petnaest dana.
19. A drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
20. A što vam pišem, evo Bog mi je svjedok da ne lažem.
21. Potom dođoh u predjele Sirije i Kilikije.
22. A bijah lično nepoznat Hristovim Crkvama Judeje,
23. Nego samo bijahu čuli da, onaj koji nas je nekada gonio, sada propovijeda vjeru koju je nekada rušio,
24. I slavljahu Boga zbog mene.
2 Pavlovo sučeljavanje sa Petrom u Antiohiji. O opravdanju vjerom a ne djelima Zakona. 1. A potom, nakon četrnaest godina, opet iziđoh u Jerusalim sa Varnavom, uzevši sa sobom i Tita;
2. A iziđoh po otkrivenju, i izložih im jevanđelje koje propovijedam neznabošcima, posebno pak izložih uglednima, da kako ne trčim ili ne trčah uzalud;
3. Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Jelin, ne bi primoran da se obreže;
4. I to zbog pridošle lažne braće što se uvukoše da uhode slobodu našu, koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe;
5. Ovima se ni za čas ne dadosmo u pokornost, da istina jevanđelja ostane kod vas.
6. A za one koje su smatrali da su nešto, ma ko oni negda bili, ne marim ništa, jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji su smatrani uglednim meni ništa ne dodadoše,
7. Nego naprotiv, kada uvidješe da je meni povjereno jevanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane,
8. Jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima pomože i meni među neznabošcima, -
9. I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji su smatrani da su stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice zajedništva, da mi idemo neznabošcima, a oni obrezanima;
10. Samo da se opominjemo siromašnih, što se i starah da tako činim.
11. A kada dođe Petar u Antiohiju, suprotstavih mu se u lice, jer bješe za osudu.
12. Jer prije nego što dođoše neki od Jakova, jeđaše s neznabošcima; a kada dođoše snebivaše se i odvajaše, bojeći se onih koji su iz obrezanja.
13. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista na njihovo dvoličenje.
14. Ali kad vidjeh da ne idu pravo istini jevanđelja, rekoh Petru pred svima: Kada ti koji si Judejac živiš neznabožački a ne judejski, zašto nagoniš neznabošce da žive judejski?
15. Mi koji smo po prirodi Judejci, a ne grješnici iz neznabožaca,
16. Pa znajući da se čovjek ne opravdava djelima zakona nego vjerom Isusa Hrista, i mi povjerovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo vjerom Hristovom a ne djelima zakona, jer se djelima zakona nijedno tijelo neće opravdati.
17. Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grješnici, je li onda Hristos sluga grijehu? Bože sačuvaj!
18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik.
19. Jer ja zakonom zakonu umrijeh, da Bogu živim. Sa Hristom se razapeh;
20. A živim - ne više ja nego živi u meni Hristos; a što sad živim u tijelu, živim vjerom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.
21. Ne odbacujem blagodat Božiju: jer ako pravednost kroz zakon biva, onda Hristos uzalud umrije.
3 Opravdanje vjerom Avraama i vjernika. Zakon je pripremao i vodio ka Hristu. Krštenje u Hristu. 1. O nerazumni Galati, ko vas je opčinio da se ne pokoravate istini, vi kojima je pred očima Isus Hristos naslikan razapet među vama?
2. Ovo samo hoću od vas da doznam, da li Duha primiste kroz djela zakona ili kroz propovijed vjere?
3. Zar ste tako nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom završavate?
4. Zar toliko postradaste uzalud? Kad bi bilo samo uzalud!
5. Onaj, dakle, koji vam daje Duha i čini čudesa među vama, čini li to zbog djela zakona ili zbog slušanja vjere?
6. Kao što Avraam povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.
7. Shvatite, dakle, da su oni sinovi Avraamovi koji su od vjere.
8. A Pismo predvidjevši da Bog opravdava neznabošce vjerom, unaprijed objavi Avraamu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci.
9. Tako se oni koji su od vjere blagosiljaju sa vjernim Avraamom.
10. Jer koji su god od djela zakona pod prokletstvom su, jer je napisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u Knjizi zakona da to čini.
11. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, jasno je; jer: Pravednik će od vjere živjeti.
12. A zakon nije od vjere, nego čovjek koji tvori zapovijesti, živjeće kroz njih.
13. Hristos nas je iskupio od prokletstva zakona postavši za nas prokletstvo, jer je napisano: Proklet svaki koji visi na drvetu;
14. Da na mnogobošcima bude blagoslov Avraamov u Hristu Isusu, da primimo obećanje Duha kroz vjeru.
15. Braćo, kao čovjek govorim, niko potvrđeno zavještanje čovjekovo ne odbacuje niti mu što dodaje.
16. Avraamu pak i sjemenu njegovu rečena biše obećanja; ne kaže: i sjemenima, kao za mnoge, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos.
17. Ovo pak velim: Zakon, koji je postao poslije četiri stotine i trideset godina, ne poništava zavjet koji je od Boga ranije potvrđen za Hrista, da se ne ukine obećanje.
18. Jer ako je nasljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avraamu ga obećanjem darova Bog.
19. Šta će, dakle, zakon? Zbog grijeha dodade se, dok ne dođe sjeme kome je dato obećanje, i ustanovljen je preko anđela, rukom posrednika.
20. Posrednika pak nema gdje je jedan; a Bog je jedan.
21. Zar je, dakle, zakon protivan obećanjima Božijim? Nikako! Jer da je dat zakon koji može oživljavati, zaista bi od zakona bila pravednost;
22. Ali Pismo zatvori sve pod grijeh da bi se obećanje dalo kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.
23. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se imala otkriti.
24. Tako nam zakon postade vaspitač za Hrista, da bi se vjerom opravdali;
25. A kad dođe vjera, više nismo pod vaspitačem.
26. Jer ste svi sinovi Božiji vjerom u Hrista Isusa.
27. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.
28. Nema više Judejca ni Jelina, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer ste vi svi jedan (čovjek) u Hristu Isusu.
29. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo i nasljednici po obećanju.
4 Dolazak Sina Božijeg radi našeg iskupljenja i usinovljenja. Sara i Agara i Crkva. 1. Ali kažem, za vrijeme dok je nasljednik dijete ništa se ne razlikuje od roba, ako i jeste gospodar svega.
2. Nego je pod starateljima i upraviteljima do roka koji je otac odredio.
3. Tako i mi, kada bijasmo djeca, bijasmo porobljeni stihijama svijeta;
4. A kad dođe punoća vremena, posla Bog Sina svojega, koji se rodi od žene, koji bi pod zakonom,
5. Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo usinovljenje.
6. A pošto ste sinovi, posla Bog Duha Sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava, Oče!
7. Tako nisi više rob, nego sin; ako li si sin, i nasljednik si Božiji kroz Hrista.
8. Ali tada ne znajući Boga, robovaste bogovima koji to po prirodi nisu.
9. A sada poznavši Boga, ili bolje, budući poznati od Boga, kako se opet vraćate na slabe i bijedne stihije kojima opet iznova hoćete da robujete?
10. Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine!
11. Bojim se za vas, da se nisam uzalud trudio oko vas.
12. Budite kao ja, jer sam i ja kao vi, braćo, molim vas; ništa mi ne učiniste nažao.
13. A znate da vam zbog slabosti tijela propovijedah jevanđelje prvi put,
14. I iskušenje moje na tijelu mojemu ne prezreste niti popljuvaste, nego me primiste kao anđela Božijega, kao Hrista Isusa.
15. Kakvo li tek bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedočim da biste, kada bi bilo moguće, izvadili oči svoje i dali meni.
16. Zato li vam postadoh neprijatelj, što vam istinu govorim?
17. Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoće da vas odvoje, da njima revnujete.
18. A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kada sam ja kod vas.
19. Dječice moja, koju opet s mukom rađam, dokle se Hristos ne uobliči u vama!
20. Htio bih pak da sam sada kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer sam u nedoumici zbog vas.
21. Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, zar ne slušate zakon?
22. Jer je napisano da Avraam dva sina imade, jednoga od robinje a jednoga od slobodne.
23. Ali onaj od robinje, po tijelu se rodi: a ovaj od slobodne, po obećanju.
24. A to je rečeno sa drugim značenjem: jer su one dva zavjeta, jedan od gore Sinaja, koji rađa za robovanje, a to je Agara.
25. Jer Agara je gora Sinaj u Arabiji, i odgovara sadašnjem Jerusalimu, a on robuje sa djecom svojom;
26. A gornji Jerusalim slobodan je, i mati je svima nama.
27. Jer je napisano: Razveseli se, nerotkinjo koja ne rađaš, klikni i uzvikni, ti koja nemaš muke porođaja; jer ostavljena ima mnogo više djece, nego ona koja ima muža.
28. A mi smo, braćo, po Isaku djeca obećanja.
29. No kao što tada onaj po tijelu rođeni gonjaše rođenog po duhu, tako i sada.
30. Ali šta Pismo govori? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin neće naslijediti sa sinom slobodne.
31. Tako, braćo, nismo djeca robinje nego slobodne.
5 Blagovijest o slobodi u Hristu. Hođenje u Duhu i ljubavi. 1. Stojte, dakle, u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti.
2. Evo ja, Pavle, kažem vam da ako se obrezujete, Hristos vam ništa neće koristiti.
3. A svjedočim opet svakome čovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti.
4. Odvojiste se od Hrista, vi koji sebe zakonom opravdavate, i od blagodati otpadoste;
5. Jer mi Duhom, od vjere, čekamo nadu pravednosti.
6. Jer u Hristu Isusu niti što vrijedi obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja kroz ljubav djela.
7. Trčaste dobro! Ko vas spriječi da se ne pokoravate istini?
8. Ta upornost nije od Onoga koji vas zove.
9. Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
10. Ja se uzdam u vas u Gospodu da ništa drugo nećete misliti; a onaj koji vas uzbunjuje snosiće osudu, ma ko bio.
11. A ja, braćo, ako još obrezanje propovijedam, zašto me onda gone? Dakle, ukida se sablazan krsta.
12. O, da bi se i odsjekli oni koji vas bune!
13. Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani; samo ne slobodu za ugađanje tijelu, nego da iz ljubavi služite jedni drugima.
14. Jer se sav Zakon ispunjava u jednoj riječi, u ovoj: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga.
15. Ali ako jedan drugoga ujedate i proždirete, gledajte da se međusobno ne istrijebite.
16. Velim pak: po Duhu hodite, i pohotu tjelesnu nećete činiti.
17. Jer tijelo želi protiv Duha, a Duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da činite ono što ne biste htjeli.
18. Ako ste pak Duhom vođeni, niste pod zakonom.
19. A poznata su djela tijela, koja su: preljuba, blud, nečistota, besramnost,
20. Idolopoklonstvo, čaranje, neprijateljstva, svađe, pakosti, gnjev, prkosi, razdori, jeresi.
21. Zavisti, ubistva, pijanstva, raskalašnosti, i slično ovima za koja vam unaprijed kazujem, kao što sam i ranije govorio, da oni koji tako nešto čine neće naslijediti Carstva Božijega.
22, A plod Duha jeste: ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vjera,
23. Krotost, uzdržanje. Za takve nema zakona.
24. A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa strastima i željama.
25. Ako Duhom živimo, po Duhu i da hodimo.
26. Ne budimo sujetni, izazivajući jedni druge, zavideći jedni drugima.
6 O krotkom bratoljublju i dobročinstvu. Hvalimo se krstom Hristovim a ne obrezanjem. 1. Braćo, ako i upadne čovjek u kakvo sagrešenje, vi duhovni ispravljajte takvoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan.
2. Nosite bremena jedan drugoga, i tako ispunite zakon Hristov.
3. Jer ako ko misli da je nešto, a nije ništa, vara samoga sebe.
4. A svaki neka ispita svoje djelo, i tada će sam u sebi imati pohvalu a ne u drugome;
5. Jer će svaki svoje breme nositi.
6. A koji se uči riječi, neka dijeli sva dobra sa onim koji ga uči.
7. Ne varajte se, Bog se ne da obmanjivati; jer što čovjek posije ono će i požnjeti.
8. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti trulež, a ko sije u duh, od Duha će požnjeti život vječni.
9. A dobro činiti da nam ne dosadi, jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako ne malakšemo.
10. Zato, dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, a osobito svojima po vjeri.
11. Vidite kako vam velikim slovima napisah svojom rukom!
12. Koji hoće da se dopadnu po tijelu, oni vas primoravaju da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov.
13. Jer ni sami obrezani ne drže zakon, nego hoće da se vi obrezujete da bi se vašim tijelom hvalili.
14 A ja, Bože sačuvaj da se čim drugim hvalim osim krstom Gospoda našeg Isusa Hrista, kojim se meni razape svijet i ja svijetu.
15. Jer u Hristu Isusu niti obrezanje što pomaže niti neobrezanje, nego nova tvar.
16. I koji god budu živjeli po ovome pravilu, mir na njih i milost, i na Izrailj Božiji.
17. Ubuduće da mi niko ne stvara teškoće, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašim, braćo. Amin.