Poremećen plan/4

IV POJAVA

IV POJAVA

(NADA, DRAGA, STEVIĆKA, MILIĆKA)

DRAGA i NADA (dotrče spolja smijući se; u jedan mah zastanu i polete među Stevićku i Milićku): Šta je to?
STEVIĆKA (otrgne Dragu): Amo ti! ... Da se nisi s njome sastala!
MILIĆKA (otrgne Nadu): Da joj se nisi primakla.
DRAGA: Ali šta je bilo?
NADA (u isti mah): Ali šta se desilo?
STEVIĆKA (Dragi): To nije tvoj posao! ... Ti samo treba da znaš da danas u ovu kuću dolazi mlad i lijep sudac...
DRAGA (veselo): Sudac!
MILIĆKA (Nadi): Dolazi mlad sudac i treba da mu se dopadneš. ..
NADA (veselo): Mlad je dakle!
STEVIĆKA (Dragi): Lijepo se obuci i očešljaj, jer on mora biti tvoj... Jesi li čula?
MILIĆKA (Nadi): Moraš ga zadobiti, jer inače teško tebi! ...
DRAGA: Pa zar ste se oko toga zavadile, da...
STEVIĆKA (začepi joj usta): Ćut’! Neću s njima da govoriš!
NADA: Zar zbog...
MILIĆKA (začepi joj usta): Ni riječi više! Ona je meni rekla da sam kornjača.
NADA (začuđeno): Šta?... ti kornjača!
STEVIĆKA (Dragi): Ona je tebi rekla da si trutina...
DRAGA:. Ja trutina!
MILIĆKA (Nadi): Ali ja nisam kornjača! ... Ona je kornjača i to ... morska...
STEVIĆKA (razjareno): Uh, uh (opet polete jedna protiv druge, no Draga i Nada rastave ih).
NADA: Ali umirite se!
DRAGA: Utišajte se!
STEVIĆKA: Neću se utišati! ... Hoću da joj pokažem ko sam ja.
DRAGA: Ali lakše zaboga... Istina, gospođa nije imala pravo...
MILIĆKA (Nadi brzo): Vidiš, odobrava joj.
NADA: Ne viči, majko... Gospođa je još manje imala pravo...
DRAGA (upada): Zar je to lijepo i pravo, da mi se kaže da sam trutina.
NADA: Nije lijepo ni da se mojoj materi kaže da je kornjača.
DRAGA (pakosnije): O, znam ja već da je ti divno znaš braniti... Ti si uvijek pripravna na inat.
NADA: Ti inat počinješ, pa hoću da ti pokažem, da i ja imam zube.
DRAGA (s podsmijehom): Ta izvadila si ih pet...
MILIĆKA (plane): Gle ti nje!
NADA: A ja se opet ne bijelim kao ti. Ti i ne znaš ništa drugo, nego se nalickati i ugladiti.
MILIĆKA: Dabogme, dabogme. (Podsmjehom). Može se mladi sudac zaljubiti baš u njezino — bjelilo.
DRAGA (ljutito): Nije nego će se zaljubiti — u te.
STEVIĆKA: Ili u tvoju usiđelicu!
MILIĆKA (razjareno): Šta? I opet počinješ vrijeđati! ... E, pa dobro! ... Znaću ti ja na sve odvratiti... (Nadi) Ti se sad pripravi, da sudca što bolje dočekaš. On može svaki čas doći... Razgovaraj se pametno, pjevaj mu i sve... sve...
NADA: Ta znam ja to i sama... Baš ću mu se za inat dopasti...
DRAGA: Nije nego još nešto... Vidićemo brzo sve... Ta pametan čovjek može na licu glupost da ti pročita... Pet riječi, samo pet riječi neka ja progovorim s njime, pa smo gotovi.
STEVIĆKA (tiše, hrabri je): Tako, samo tako.. .
NADA: A ja samo neka mu zapjevam... (Pjeva).

Vjetar duše, alkatmer miriše,
Dragi dragoj doći ne mogaše ...

ta neće mu ništa drugo ni padati na pamet, nego da me sluša...
MILIĆKA (hrabri je): Samo tako, samo tako...
DRAGA: Ja znam da bi te slušao, samo kad ti glas ne bi bio tako rapav...
NADA: Moj glas rapav! Zar je tvoj ljepši...
DRAGA: Ja i ne pjevam.
NADA: Jer ne znaš.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Svetozar Ćorović, umro 1919, pre 105 godina.