Pokaži mi dušo
Pokaži mi dušo, nemoj ništa kriti,
Što na tvoim' očim, biser suze sjaju;
Pokaži mi mogul' u pomoć ti biti,
Sudjelovat tvome žalosnome vaju.
Ili t' moj odlazak pobuđuje tugu,
Što za kratko vr'jeme moram se rastati,
Za na vojnu idem, tome svetom dugu,
Što od sina traži otadžbina mati?
Oj, izbriši suze, milenice moja!
Veselijem srcem u borbu me prati,
I moli se tvorcu, da s' krvnoga boja,
Tvoj se vojno zdravo u
naručja vrati.
I, da rodu slava pomnoži se divna!
Kad sa ljutim mačem srušimo dušmane,
Lanci ropski kleti, jad i tuga kivna,
Da milome srpstvu za navjek prestane.
I da milom rodu sjajna zora svane,
Zoru koju Srbin željno očekiva,
Da razturi tamu i već da odahne,
U slobodi svetoj vječno da uživa.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Milo Jovović, „Slovanski svet “, broj 12., u Beču, 21. septembra 1897., str. 187.