Pozdrav domovini
Zdravo mračna brda i visoke gore
I potoci hitri i doline blage!
Zdravo svijetlo sunce usplamtjele zore,
Zdravo svijete mili, domovine drage!
U minule čase očaja i bola
Polivô sam suzom sliku dragu tvoju,
I u noći tamne plakao sam dugo
I na krše tvoje donô dušu svoju.
Tad kô teški eho zujahu mi riječi,
Što kroz krše tvoje orošene struje.
Ja slušah tada gdje potmulo ječi
Akord teškog bola. Tad nanovo snuje
I vraća se duša u predjele svoje,
Da na groblju svome ukočena stane,
Gdje orgulje bijesne usplamtjele stoje,
Te da oko moje na njih suzu kane.
Ali sad te vidim, gdje kô rajski cvijetak,
Il' kandilo neba ponosno mi sijaš,
I osjećam šapat što vazduh šumori,
Kog na grud'ma svojim kô djetence nijaš.
Protekli su časi očaja i jada;
Misô moja novi sada svijet grli;
Sad veseljem plamti duša moja mlada,
Jera majci svojoj u zagrljaj hrli.
Zdravo svijetla brda i doline moje!
Zdravo plavo nebo i zvjezdico mila!
Zdravo sunce sjajno i ti rujna zoro!
– O, bi li i mene u te zrake skrila!
Sarajevo
