Poezija (Jovović)
Mila mi je poezija
Jer mi ona radost budi,
Ona mi je tumač pravi
Osjećaja mojih grudi.
S pjesmom pjevam srpsku slavu
I nabrajam div-junake,
S pjesmom štujem rod moj mili
Dižući ga nad oblake.
S pjesmom glasim sve po redu
Od Kosova što se zgodi,
Muke teške, krvne borbe,
Koje od tad Srbin vodi.
S pjesmom žarkom obožavam
Ove svete gore naše;
I njihove sokolove
Što slobodu sačuvaše.
S pjesmom mi se – vaj, na žalost –
Češće suza oku java,
Kad promišljam da brat bratu
Zlo radeći zamku stavlja.
S pjesmom će mi duša mlada
Zanešena uvijek biti,
I s njom ću srpskom rodu
Lovorovi vjenac viti.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Milo Jovović, umro 1916, pre 108 godina.
|
Bar, M. Jovović, „Golub“, broj 17., u Somboru, 1. novembra 1903., str. 264.