Plač Matere Čovekove

Izvor: Викизворник


Plač Matere Čovekove

Danas je nesrećni dan sinuo,
i prvi mu je pogled pao na bedu:
najbliže njemu, u tihom predgrađu,
jedna je Majka rasplela kosu sedu,
jer joj je sin preminuo.

Danas je umro jedan Čovek,
i Majka mu je vrisnula:

- Oh, kada čovek nije Čovek,
već rob Nekog, koga nema,
od koga sam do juče milost iskala;
oh, kada je čovek gori nego crv, -
neka se raspe po zemlji anatema,
i neka se prolije sva crvena krv!...

O, Sine, moj dobri Sine!
Otac ti nije Sveti Duh,
ni drvodelja sa livanskih puta.
Sine, ti si plod dve neme žudnje
i jednog besvesnog minuta.
Nisam te rodila u jaslama,
već u krvavoj postelji,
između četiri vlažna duvara,
jednog šarenog zamrzlog januara.

Sine, tebi su i meni rekli
da smo robovi,
i naša su srca bez milosti razvlačili.
I sve su nam uvek tumačili,
da se setimo
da to bog tako želi!

Rođeni, mrtvi Sine, bog je laž,
i naši su ga dušmani izumeli.
Ustani, Sine, da se svetimo;
da krvlju vekovnih namesnika boga
posvetimo forume Rima,
i da kopljem ponovo probodemo rebro
Učitelju iz Jerusalima.

Da iskopamo Judino srebro
i da na tome svetom mestu
podignemo čoveku hram,
i da dovedemo u hram našu Novu Vest,
koja će sebe iskreno dati.

Ustani, Sine, da grozne laži,
koje se rađaju u ime Oca i Sina,
sahrane Sina i Mati...

Danas je umro jedan Čovek,
i zalud je Majka sede kose čupala
i u grudi se lupala...
Nije se probudio.

Onda ga je samo okupala,
i obukla ga u crno.
I u dnu svoga vrta, o ponoći,
sama ga je sahranila...

I tužna se majka Čovekova
tu, pored groba, nastanila...

Dušan Vasiljev


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dušan Vasiljev, umro 1924, pre 100 godina.