Platno bijeli Homorina Zlata
na Dunavu u zlatnu leđenu.
S ovu stranu Homorina Zlata,
a s onu je Velagiću Mujo.
Govori joj Velagiću Mujo: 5
—Srce, dušo, Homorina Zlato,
osuć’ ruke, spusti nogavice,
natjeraću đogu na Dunavo!
Njemu veli Homorina Zlata:
—A boga mi, Velagiću Mujo, 10
u mog babe bolje konje kažu.
Pirinč zoblju iz zobnice torbe,
a Dunavo preplivat ne smiju!
Ražljuti se Velagiću Mujo
i natjera đogu na Dunavo 15
i prepliva to tiho Dunavo,
i uhvati Homorinu Zlatu
pa je hiti za se na đogina,
pa se njihnu preko polja ravna.
Ja da ti je stati pogledati! 20
Što se bijele ruke oko vrata
a crvene niz đogu dimije!
Reference
Izvor
Sait Orahovac: Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine. Sarajevo: "Svjetlost", 1968. (Biblioteka Kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine), str. 299.
