Pijesak i sveti Petar
Dođe jedan gradski lovac u selo da lovi. Okolo podna uđe u kuću jednoga seljanina poznanika da što ruča; pošto sjede, pogleda okolo sebe i vidi vrlo malo zemlje u ono selo, već sve gola litica i silne gomile natrpane mali i veliki kamenja. Začuđen upita seljanina, koji o ručku rađaše: „Boga, radi, pobratime, kako vi ovđe u ovome selu bez zemlje možete življeti, i od kuda ove silne gomile i rpe od kamenja?“ „Zlo i naopako“ odgovori seljanin. „Pričaju, gospodaru, naši stari da su čuli od svojijeh prađedova, kad je Hristos po zemlji hodao, da je hodio za njim sveti Petar i nosio vreću sitnoga pijeska, te gospod đe je htio da bude brdo, uzeo bi zrno pijeska i rekao bi: „Da umnožit sja“ te su zato svuda velika i visoka brda; a kad je došao u naše selo, provali se svetom Petru vreća i više polovicu prospe.“
Izvor
[uredi]- Karadžić, V. S. 1870. Srpske narodne pripovijetke, drugo umnoženo izdanje. Beč, u nakladi Ane, udovice V.S. Karadžića. str. 278.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Vuk Stefanović Karadžić, umro 1864, pre 160 godina.
|