Pismo crnogorskih glavara 1756. godine

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

24. oktobra 1756. godine crnogorski glavari su poslali svoj prvi (jedan od dva) odgovor mletačkom providuru Boldu u Kotoru na njegov Oglas o Crnogorcima


Presvijetli i Preuzvišenni Gospodine Gospodine! Sopra Providur Giustin Boldu!

Pečat Oblik: okrugli Tekst. MOHUR

Ne možemo ostavit, ako i nije naš put s ovim uzrokom do javiti se ovom našom; u koju spominjem vašu proklamu koju ste dali suditima Principovima, a o(d) te iste poslali Soriu veziru na Bosnu, ne samo tu no i druge mnoge koje su nama u ruke došle, budući ako i podižete na nas Turke, i sasvijem radite da nas izgubite, kako isti Turci nama kažu, a to i sami očima našima vidimo, kako svjedoči ista vaša proklama u kojoj bezčastnim imenom spominjete i nazivate nemirnim ljudma, i dušmanima! A osobito od roda lupeškoga pakostnici i bezvjerno bezakonici i izda(j)nici porte otomanske, ondje vaše G(os)p(o)d(s)tvo razsudite, i vidite jeste li pravo pisali, budući mi pravoslavne vjere hr(is)ti(j)anske, i zakona svete crkve vastočne a roda častna i sveta slavenoserbskago od kojega su proishodili sv(e)ti c(a)ri serbski i gercogi černogorski, ravno tako patri(j)arhi i arhijere(j)i, sv(e)štennici i pošteni ljudi, glavari i oficeri, od kojih se od nastanja, i dan današnji nahodi, u službi prevedre republike veneci(j)anske, koja republika u takovom poštenju saderžava danih milici(j)u, i samu kasu njima preda(j)u, od koje se naše u koje vrijeme i jošte nikakav nije se našao nevjeran, a od vaših istijeh vidimo pune galije i kamarote, i od ove kra(j)ine nikakov do dva brata Lazarovića, koji su bili došli u dvor da ti se poklone, i kako se nama vidi da suprot prave G(os)podske, ni zločinac da se u dvoru G(os)podskomu ne može arestovati; a nekamoli onakovi oficeri ko(j)i su mnogo službe, i s nama zajedno Prevedru Principu učinili! A čto pak izvolite pisati da smo izdajnici Porte otomanske, istinu imamo i pravicu kako pred samijem Bogom, tako i pred cijelim sv(ij)etom, da smo se nazvali izdajnici Porte otomanske, za ugoditi PREVEDROMU PRINCIPU na njegovo pozvanije, o obećavanje kako u vrijeme rati Cipra i Kandije, i Moreje i Kaštel Nova, i Cetinja za koje zovemo u svjedočbu preuzvišenog Bortula Jericu na kojega dođe 60 hiljada turske vojske i mi njega saranismo i u Kotor dopratismo zašto nama Turci prekrasni manastir na Cetinje razoriše koji bješe ograđen od našega GERCOGA IVANA ČERNOJEVIČA, i jošte suviše Turci porobiše naše žene i djecu i ostalo imenije odnesoše, i jošte mi PREVEDROMU PRINCIPU nevjere učinili nismo niti pak kćesmo; kad opet bi rat najposljednja s Turčinom pođosmo nikoliko naše vojske, zašto svi ne mogosmo jere čuvasmo naše granice od Turaka. Ali oni koji pođoše s našim GOSPODAROM MITROPOLITOM DANIJELOM pođoše na Bar i Turke u grad zatvoriše, pašu od Albanije razbiše a oružje i gospodu principove razprezentante od turskoga robstva sačuvaše i urmatu u more upratiše kako nama svjedoče i atestati, također i pod Ocinj PRINCIPA vjerno poslužismo i zato se poznajemo izdajnici porte otomanske, i ničim nas zato prevedri PRINCIP nije pomilovao, no upisa nam nekoliko platah i obeća uvijek da će nama kurit i zato bismo prevareni, i nikakva stvar nije nama bila preko svega toga od P(revedroga): PRINCIPA protivna. kako vaša sadašnja proklama, i ješte u kojej dajete za prištu pod pjenom od njihova života da ne mogu imat s nama s nama (!) NAŠA BRAĆA i susjedi kumovi svatovi i prijatelji s kojema smo od nastanja i dan današnji u ljubavi živjeli i to nam vaša vlast zabranjuje i namjesto ljubavi vidimo da se uvodi merzost u kra(j)ini.

Budući VAŠE GOSPODSTVO od nas ovoga ljeta tri puta bili ste moljeni za deferencije koje su se slučile od nekih naših i vaših da bi se to juštalo, i pomirilo, i tako ste ostavili i nam molčanijem odgovorili, koje se sade osvjedočilo da bismo mi sasvijem propali, a budući kad bismo nevjernici bali kako nas imenujete bismo se od ovoga ognja domislili sahraniti, i nevjeru komu učinit što Bog nikad neće dopuštiti u ovomu narodu. No hoćemo sijelomu svijetu odkriti našu vijernost, za pravoslavnu vjeru i časni krest, a nadamo se i prevedroga PRINCIPA da će i on š njegove strane nas sahraniti ako i ne drugijem a ono našom kervlju i meritami i onom platom koja je bila nama upisana, i ovi oganj pokrivenim obrazom ugasio. Budući mi po zaključenji mira porte otomanske s prevedrom REPUBLIKOM, nikad ne pošli protiv Turčina vojnoju. Ni turački grad ni selo. Toliko što okružajušči Turki nas neprestanno gonet i utjesnjajut a osobito hercegovački pomeždu nami miru učinjenu mnogo su puta ubivali i naših dobrih prijatelji i susjedov, kupcev aliti tergovcev od Boke črez naših tergovcev u Hercegovini poslanih oni su Turci naše ubivali i jaspre otimali i nepravedno i nečajanno na naših graničnih napadali, zašto mi prinuždeni oružjem sebe obranjat. I jašče bi oni Turki hoteli učinjeni meždu nami dogovorni mir sohranjivat to nikakova pričina meždu nami ne bi proishodila; Mi že pravedno ovo predajem(o) čto biste mogli razsuditi i na nas nikakve krive informe ne primali črez kojego ostajemo vsegdašnjim počtenijem VAŠEGO PRESVJETLAGO i PREUZVIŠENAGO GOSPODSTVA

Na svemu zboru černogorskom s Cetinje 24=ti oktom(bra): po našemu 1756=go ljeta

Mi Gubernator serdari i vojevode i knezovi, i kapitani sa svemi ofi cijeri i obštastvom černogorskim