Peul kapetan i Hrnjetina Mujo

Izvor: Викизворник

0001 Mili Bože čuda velikoga!
0002 Kad se d’jeli sreća od nesreće,
0003 Tavna noćca od bijela dana,
0004 Udbinjska se otvoriše vrata,
0005 Te iziđe jedna četa mala,
0006 U četi su tridest i tri druga.
0007 Ja ko li je četi četobaša?
0008 Četobaša Hrnjetina Mujo,
0009 Barjak nosi Sirotan Alile.
0010 Primiše se gore uz Kunaru,
0011 Uz Kunaru visoku planinu;
0012 Kad dođoše k vodi čobanici,
0013 Tuna Turci konje odjahaše,
0014 A u zemlju barjak udariše,
0015 Vodu piju, avdes uzimaju.
0016 Malo bilo, za dugo ne bilo,
0017 Evo druge čete od Udbinje
0018 I u njojzi za trideset druga.
0019 A ko li je četi četobaša?
0020 Četobaša Tanković Osmane,
0021 Barjak nosi Ramo barjaktare;
0022 Primiše se polja Udbinjskoga
0023 I vrletne Kunore planine;
0024 Kad dođoše k vodi čobanici,
0025 Te se dvije čete sastadoše,
0026 A sjedoše dvije četobaše,
0027 Šećer iju, a rakiju piju,
0028 Dokle malo ćeiv zadobiše,
0029 Tad’ odoše riječ govoriti:
0030 ’Vako veli Hrnjetina Mujo:
0031 „Bre sestriću, Tanković-Osmane!
0032 „Dokle li si četu podigao?
0033 „Đe si pusta opazio blaga?”
0034 Ali veli Tanković Osmane:
0035 „Moj daidža, Hrnjetina Mujo!
0036 „Evo sam ti četu podigao
0037 „Do Varada ukraj mora grada,
0038 „Jer mi tamo čudno čudo kažu:
0039 „Šenluk čini od Varada bane,
0040 „Sina ženi, milu ćer udaje,
0041 „Čudan šićar na košiju tura,
0042 „Kažu, tura tri tovara blaga,
0043 „A pod blago tri konja buina,
0044 „Uz buine tanana robinja,
0045 „Te je, kažu, u Stambolu nema;
0046 „Hoću ići ka Varadu gradu,
0047 „Jal’ dobiti, jali izgubiti;
0048 „No daidža, Hrnjetina Mujo!
0049 „Dokle si ti četu podigao?
0050 „Do koga li kaurskoga grada?
0051 „Čiju li ćeš ucv’jeliti majku?”
0052 Ali veli Hrnjetina Mujo:
0053 „O sestriću, Tanković-Osmane!
0054 „Kad me pitaš, da ti pravo kažem:
0055 „Evo sam ti četu podigao
0056 „Do bijele Krlje vinograda,
0057 „A otole moru na zakuku,
0058 „Jer mi čudo u primorju kažu,
0059 „Čudno čudo kulu Peulovu,
0060 „Oko kule mermerli avliju,
0061 „Na avliji dimirli kapiju,
0062 „Na kapiji sedam rusih glava
0063 „Od Udbinje naših poglavica,
0064 „Uz njih kažu sedam dževerdana,
0065 „A pokraj njih sedam britkih sablji;
0066 „I suviše, moj mio sestriću!
0067 „Kažu ljudi četiri seira:
0068 „Dvije kćeri i dva mila sina
0069 „Sve staroga Peul-kapetana.”
0070 Pak u ešku Turčin povikao:
0071 „Ded’, Alile, oči ti ispale!
0072 „Ponesider zelena barjaka,
0073 „Daleko je moru putovati.”
0074 A kad čuo Sirotan Alile,
0075 On poskoči od zemlje na noge.
0076 A dovati zelena barjaka,
0077 Otište se moru niz planinu.
0078 Ode pravo Hrnjetina Mujo
0079 Ka bijeloj Krlji vinogradu,
0080 Peulovu duboku podrumu;
0081 A otide Tanković Osmane
0082 Ka Varadu ukraj mora gradu.
0083 Dobro bješe Turčin ugrabio:
0084 Tek izišli konji na košiju,
0085 A ud’riše Turci Udbinjani,
0086 Te oteše u polju košiju;
0087 No im loša sreća preskočila;
0088 Peul bio u zemlji Latinskoj,
0089 Te kovao svijetlo oružje,
0090 Pa pošao ka Varadu gradu,
0091 Da on pušti vranca na košiju;
0092 A kad viđe, šta su učinili,
0093 Među Turke juriš učinio,
0094 Pogubi im dvije poglavice,
0095 Pa im veza u terćiju glave,
0096 A ote im tri dobra šićara,
0097 I rašćera tridest Udbinjana,
0098 Pa otide rujno piti vino,
0099 A za kulu ni habera nema.
0100 No da vidiš Hrnjetine Muja!
0101 Kada dođe Krlji vinogradu,
0102 Na podrumu obiše kapiju,
0103 Željni Turci vina primorskoga,
0104 Pa odoše rujno vino piti;
0105 Al’ ne pije Hrnjetina Mujo,
0106 Već povadi durbin od biljura,
0107 Pa on gleda moru na zakuku,
0108 Dok ugleda ukraj mora kulu
0109 I na kuli zelenu jabuku,
0110 Oko kule mermerli avliju,
0111 Na avliji dimirli kapiju,
0112 Kapiji se otvoriše vrata.
0113 A naljeze dvanaest soldata,
0114 Gole sablje nose u rukama,
0115 Pravo idu Krlji vinogradu,
0116 A za njima od zlata kočije,
0117 U kočijam’ četiri buina
0118 Na kočijam’ četiri seira,
0119 Mlada đeca Peul-kapetana.
0120 Kad to viđe Hrnjetina Mujo,
0121 Baci durbin o mermer-kaldrmu,
0122 Pa veselo u družinu reče:
0123 „Bac’te vino, na zlo vama bilo!
0124 „Čudan šićar ide k vinogradu:
0125 „Eto idu od zlata kočije
0126 „I u njima četiri buina,
0127 „A na njima četiri seira,
0128 „A prati ih dvanaest soldata;
0129 „No pobrže druma uvatite,
0130 „Pogubite dvanaest soldata,
0131 „Uvatite od zlata kočije;
0132 „Ko uvati od zlata kočije,
0133 „Daću njemu stotinu dukata.”
0134 Kad to čuše Turci Udbinjani,
0135 Uvatiše druma širokoga.
0136 Kad naljeze dvanaest soldata,
0137 U glas puče trideset pušaka,
0138 Te pogibe dvanaest soldata,
0139 A dopade dijete Alile,
0140 Te pogubi mlada kočijaša,
0141 I ustavi od zlata kočije.
0142 Al’ govori Hrnjetina Mujo:
0143 „O bratiću, dijete Alile!
0144 „Hajde sade pravo uz planinu,
0145 „I ti vodi od zlata kočije,
0146 „Pa me čekaj kod vode čatrnje;
0147 „A ja odoh kuli Peulovoj,
0148 „Da obiđem kuluPeulovu,
0149 „I da uzmem Turske ruse glave,
0150 „Da zakopam pod mermer-kaldrmu,
0151 „Pa ću stići k vodi u planinu.”
0152 Posluša ga dijete Alile,
0153 Ode s robljem uz Kunor planinu,
0154 Mujo ode prebijeloj kuli,
0155 Pa pred kulom odsjede đogina,
0156 Zavede ga za bijelu kulu,
0157 A on ode uz bijelu kulu.
0158 Kad iziđe na ćoška prvoga
0159 Od mermera studena kamena,
0160 Al’ na njemu dvanaest stolova,
0161 Đe siđelo dvanaest soldata,
0162 Te čuvalo prebijelu kulu.
0163 Ode Turčin na čoška drugoga,
0164 Al’ na njemu dva astala zlatna,
0165 Na jednome dvi e prelje zlatne,
0166 Đe siđele dvije mile kćeri,
0167 Prele svilu na zlatno vreteno;
0168 A na drugom divit i hartija,
0169 Đe siđela dva nejaka sina,
0170 Te vodila po knjizi jaziju.
0171 Ode Turčin na ćoška trećega,
0172 Al’ on zastrt svilom i kadivom,
0173 Pa na njemu četiri jastuka,
0174 I pod njima četiri dušeka,
0175 A po svemu puli risovina
0176 Sa suvijem podnizana zlatom,
0177 Đeno sjedi peul kapetane,
0178 Kad umoran iz krajine dođe.
0179 No da vidiš Hrnjetine Muja!
0180 Ode pravo na ćošak četvrti:
0181 Al’ da vidiš čuda još većega:
0182 Na njemu je sedam rusih glava,
0183 A pokraj njih sedam dževerdana;
0184 Pozna glavu Kovačine Rama
0185 I njegova laka dževerdana,
0186 Pa ga od stra’ uvati groznica,
0187 Te se pogna kuli na prozora.
0188 Al’ da vidiš jada još gorijeh:
0189 Eto poljem Peul-kapetana
0190 Na vrančiću konju pomamnome,
0191 Krvave mu noge do koljena,
0192 A peulu ruke do ramena,
0193 Bijela mu brada do pojasa,
0194 Pa se kroz nju toke prosjauju,
0195 Kao jarko kroz goricu sunce;
0196 Dvije nosi u terćijam’ glave;
0197 Pravo dođe pod bijelu kulu.
0198 A kad viđe, da je kula pusta,
0199 Baci dvije iz terćije glave,
0200 Pa otide tragom za kočijam’.
0201 Kad to viđe Hrnjetina Mujo,
0202 Od starca se Turčin prepanuo,
0203 Ode mislit’, kud će pobjegnuti;
0204 Sve mislio, na jedno smislio,
0205 Ode pravo tragom za Peulom,
0206 I ponese dvije ruse glave.
0207 No da vidiš Peul-kapetana!
0208 Kada viđe dvanaest soldata,
0209 Đe su njemu redom izginuli,
0210 Proli suze niz bijelu bradu,
0211 Pa otide tragom uz planinu
0212 Dokle stiže u planini Turke;
0213 Na njih starac juriš učinio,
0214 Nekoliko glava ukinuo,
0215 I međ’ njima glavu Alilovu,
0216 Pa povrati konje i kočije.
0217 Al’ eto ti Hrnjetine Muja!
0218 Kad ga viđe Peul kapetane,
0219 Priviknu mu iz grla bijela:
0220 „Stani kurvo, hrnjavi Mustava!
0221 „Čiju li si kulu poharao?
0222 „A čiju l’ si đecu porobio?”
0223 Pa poteže koplje ubojito
0224 Na Mustavu u prsi junačke;
0225 No Turčinu dobra sreća bila,
0226 Konj mu pade na prva koljena,
0227 Visoko ga koplje preturilo;
0228 Kad to viđe Hrnjetina Mujo,
0229 On poteže kopljem ubojitim
0230 Na Peula u prsi junačke,
0231 Ne pogodi na konju Peula,
0232 No vrančića među oba oka.
0233 Vranac pade u zelenu travu,
0234 A dopade Hrnjetina Mujo,
0235 Da Peulu odsiječe glavu:
0236 No ga dobro starac dočekao
0237 Na njegovu pušku Danickinju,
0238 Pogodi ga u čelo junačko,
0239 Đe sastavlja samur i obrve.
0240 Ture pade, a Peul dopade,
0241 Sabljom manu, otkide mu glavu,
0242 Priveza je đogu u terćiju,
0243 Pa otište pravo u primorje,
0244 Te ukopa dvanaest soldata,
0245 Pa otide prebijeloj kuli;
0246 Bolje čuva u primorju kulu.
0247 I odrani dva nejaka sina
0248 Do dobroga konja i oružja,
0249 A udade dvije kćeri mlade
0250 Preko mora u zemlju Latinsku,
0251 Te on steče dobre prijatelje.
0252 Bog mu dao sa životom zdravlje!
0253 Vama, braćo, na srećno veselje!

Izbor[uredi]

  • Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pjesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864-1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787-1987, Prosveta. Pjesme junačke srednjijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988., str. 200-206.