Petnaestina, a nijesu nego petina
Siđeli u jednoj bašči i razgovarali se dva muža i dvije žene (broj! reče oni te gatku priča) zet i šur, otac i majka, sin i kćer, brat i sestra, tast i punica, i među njima jedno dijete sakriveno i bez imena, (to bi bilo u sve 15), pak dođe međ' njih jedan prijatelj i daruje im 5. jabuka, govoreći: ja ih više nemam, a vi dijelite kako znate. — Sad pogodite, koliko je svakoga došanulo? — Bogme pet jabuka u petnaestinju, to dopada svakoga po treći dio od jabuke. — Nije istina! nego svakoga po jedna cijela, za što nijesu bili no samo petinja, t. j. otac i majka, njihov sin, kćer, i zet; a ono dijete sakriveno i bez imena, bilo je u trbuhu zetove žene.
Reference
[uredi]Izvor
[uredi]Vrčević, V. 1868. Srpske narodne pripovijetke ponajviše kratke i šaljive. Biograd: Srpsko učeno društvo. str. 202.