Paša kara Ibrahima slugu:
„Đe si Ibro, niđe te ne bilo.
Jutros ti je tetka dolazila,
Iskala ti spenzu nebrojenu!“
„Prođi me se, pašo gospodaru! 5
Jutros odoh u pazar-čaršiju,
Na pazaru dvoje đece ludo,
Prodaju ih dvije kalajdžije —
I ta đeca hiljadu dukata.
Ja za đecu odoh brojit blago, 10
Dok zapjeva na pazaru Fata:
„„Ko nas kupi, potrošiće blago,
Ko nas proda izgubiće glavu!
Mi nijesmo đeca zarobljena,
Vet mi jemo đeca ukradena: 15
Ukrale nas dvije kalajdžije,
Kalajdžije iznad Rumelije.
Ja imadem do čegiri brata:
Mul’-Aliju kod cara kadiju,
Mustaj pašu na sred Bosne ravne. 20
Salih pašu na Hercegovini,
Brat Ahmeta sa mnom na pazaru““.
Uze paša ata plemenita,
Pa on ode u pazar-čaršiju —
Ode paša đecu kupovati. 25
Dok zapjeva na pazaru Fata:
„Ko nas kupi, potrošiće blago,
Ko nas proda izgubiće glavu!
Mi nijesmo đeca zarobljena,
Vet mi jasmo đeca ukradena 30
Iz Novoga novljanskog dizdara;
Ja imadem brata do četiri:
Mul’-Aliju kod cara kadiju,
Mustaj pašu nasred Bosne ravne,
Salih pašu na Hercegovinn 35
Brat’ Ahmeta sa mnom na pazaru!“
Kad to paša čuo na pazaru,
On ufati dvije kalajdžije,
Pa ih spremi u dno u tavnicu.
Paša uze dvoje ćece ludo. 40
Ahma za se, a Fatu preda se,
Odnese ih svom bijelu dvoru.
