Petar kosi pored Save trave,
Joka b'jeli na b'jelilu platno;
Nemilo je Petar dozivaše,
Nemilo se Joka odzivaše:
„Što me zoveš, moj đevere Petre?" — 5
„Ne zovem te, da ti zapovjedam,
„Već te zovem, da te nešto pitam:
„Koje mlade s tobom dovedene,
„Svaka nosi čedo u naručju,
„A i drugo nosi pod pojasom: 10
„Ti ga jošte pod pojasom nemaš?" —
„Ne pitaj me, moj đevere Petre!
„Već ti pitaj tvoga brata Pavla:
„Evo ima devet godinica,
„Kako sam ti mlada dovedena, 15
„Još ja ne znam, đi ti bratac spava.
„Đe li spava, đe l' se raspasuje."
Petar snasi tiho govorio:
„Idi pošlji Pavla u tazbinu,
„Prostri mene đe prostireš Pavlu, 20
„A pokrij me, čim pokrivaš Pavla."
Ona ode dvoru bijelome,
Te opravn Pavla u tazbinu,
Pa prostrije Pavlovu postelju,
Na nju leže njen đevere Petre, 25
Pokri njega, čim pokriva Pavla.
Kad je bilo veče po večeri,
Al' zakuca alkom na vratima,
Usta Petar, te otvori vrata,
Al eto ti Ružice đevojke! 30
Uvati je za bijelu ruku,
Odvede je gore na drumove,
Rastrže je konjma na repove.
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 630-631.
