Oj grančice puste...
Oj grančice puste, obnažene, same,
Svi listići dragi sveli su i smagli,
Pune drobnih suza vi gledate na me,
A vaš tužni šumor gubi se u magli.
O, ja znadem tugu i jad što vas kinji,
Ali gdje je snage, da vam prošlost vrne?!
Ja pred vama stojim kao kamen sinji
I sumorno gledam u daljine crne...
I meni je jesen poharala grudi, -
Pust i samcat hodim obnaženom stazom,
Iznad mene oblak promiče i bludi,
I ja mrem kô listak pod jesenjim mrazom.