[Oženih se, zarobih se]
Ij, Imero, više Sarajevo,
oko dvora zelena mu gora,
ustred dvore zelena livada,
u livade divno kolo igra,
ustred kolo ljuba Davnjanova, 5
u visine kolo nadvisila,
u širine licem začiiila,
progovara Nikola iz kola:
„Pokri lice, ljuba Davnjanova,
ze sinojka za teb’ kavga bila, 10
a d’nas će Davnjan da pogine!"
Sal što beja oni u te reči,
puče puška iz zelena luga,
te mi jubi mladoga Davnjana.
Davnjan pade, a ljuba dopade: 15
„Moj Davnjane, moje jarko slunce,
kad ogreja, što mi brgo zađe!"
Progovara Davnjan mrtvom glavom
„Moja ljubo, pitoma ružice,
od mladosti si mi procvetala, 20
saga će se drugi lepše kiti,
sporad tvoga lica bijeloga!"
Nežali se ljube Davnjanove,
pa mi uze nošče potajeno,
raspori se mlada pri Davnjana, 25
tako mladi oni poginaa!
