Oslobođenje Vaganca (od 1. do 3. januara 1945. god.)
Gusle moje od suva drveta,
Na vama je koža od jareta,
A na koži struna od ždrebeta,
Pod strunama konjić od drveta,
Pritezač je od drenova panja, 5
A gudalo orasova grana,
Jasna struna od konja gavrana,
Stare ruke jedina je mana.
Na začelju čet’ri slova stara:
„Samo sloga Srbina spasava.“ 10
Jedna strana — naša zora rana,
Druga strana naših partizana.
A na dršku napisano ovđe:
Pozdrav Titu, narodnome vođi.
Na vrhu je srpska trobojnica 15
I još slika Obilića lika.
Gusle moje, odavno ste stale,
Te mi nijeste pjesmu zapjevale,
Ali sada na noge ustajte,
Pa narodnu pjesmu zapjevajte, 20
Zapjevajte najnovijih dana
Od bojeva i ljutih megdana.
Jedne noći ja sam tvrdo spava;
Strašne snove ležeći sanjava’.
Začula se jeka iz daleka, 25
Grmi, sijeva i zemlja se trese
I prave se na zemlji čudesa.
Tada sam se od sna probudio
I golemu čudu začudio:
Sa juga se čuju grmljavine, 30
Odjekuju brda i doline.
Kad za malo stigoše nam glasi,
K’o oluja il’ burni talasi,
Da udara Osma divizija
Sa trideset ubojnih topova, 35
Pet brigada po izbor junaka,
Na Vaganac, na gnijezdo krvavo,
Đe se crni ugnijezdio đavo.
Evo ima dve godine dana
Kako su se slegli sa svih strana 40
Ljute zmije, srpske krvopije;
Što god bilo gada domaćega,
Krvavije ruku do ramena,
A za koje oproštenja nema —
Sve ubice djece i staraca, 45
Iz kotara Slunja kordunskoga
I Cazina na Krajini grada,
Iz Bijaća ispod Pješizice
I Drežnika pod Lisinom grada,
Iz Batnoge i Cetina grada 50
Sabralo se krvavoga gada.
Dobro su se ovđe utvrdili,
Utvrdili pa se osilili,
Pa u Zagreb Paveliću pišu,
Ako mu je u Zagrebu tijesno, 55
Neka k njima u Vaganac dođe.
Kad od Tita naređenje stiže
Da se Osma divizija diže,
Naređenje stiže preko gora:
Vaganac se očistiti mora! 60
Kad su čuli to vojvode naše,
Svi od reda tamo pohitaše;
Sa svih strana Vaganac skoliše,
Topovima biti započeše.
Kada grune trideset topova, 65
Stoji lelek ustaških skotova,
Stoji trka i lijevo i desno,
Stoji trka, al’ je svuda tijesno.
Al’ se dušman dobro ukopao;
Rov do rova, bunker do bunkera 70
I stostruka žica ispletena,
O predaji ni govora nema
Jer su dotle ogrezli u grijehu,
Smrt čekaju, jedinu utjehu,
Ili bjekstvo kome bilo kraju 75
Da nekako život sačuvaju.
Ali odsvud partizanske straže
Zatvorile staze i bogaze;
Odsvud stegla partizanska sila,
Od Vaganca pakao stvorila. 80
Otkud bije Četvrta brigada,
Tu se bojna čuje kanonada;
Otkud Peta na bojište stupa,
Žice lomi i bunkere lupa;
Otkuda se Petnaesta kreće, 85
Fašistima tu ne cvjeta cvijeće.
Kad na juriš koja četa sune,
Rovovi se lješevima pune.
Tu nam gine cvijet partizana,
Al’ još više izgibe dušmana, 90
Jer ni jedna ne popušta strana,
Tako traje tri bijela dana.
Kad je treće jutro osvanulo,
Osvanulo i sunce granulo,
Tad popušta ustaška obrana 95
Jer je svuda žica potrgana,
Svi rovovi puni partizana,
U zidove banda saterana.
Al’ je i to slaba uzdanica,
Zidovi će postati grobnica 100
Jer po njima sad bacači biju,
Svuda grade grdnu pogibiju.
Od komande naređenja stižu
Da se čete na juriš podižu.
Kad prestaše pucati topovi, 105
Zakliktaše naši sokolovi:
„Ura, braćo, ne žali života
Da Vaganac čistimo od skota,
Da smo, braćo, mi slobodi bliže
Jer Crvena armija već stiže. 110
Napred, braćo, da joj pomognemo,
Da fašizam prije potučemo,
Naređenje Tita izvršimo
I njegovu hvalu zaslužimo
Jer narodu slobodu nosimo.“ 115
Da je kome bilo pogledati
Kada naše čete poletješe,
A bombaši, sokolovi naši,
U zidove bombe ubaciše
Pa na nože juriš učiniše. 120
Sa svih strana sleteše brigade,
Crne jade od ustaša rade:
Puškom biju a rukama dave,
Noževima odsjecaju glave,
Sa rukama čupaju se guše, 125
Drobovi se ulicom prosuše.
Začudi se Velebit u Lici
Kako biju Titovi vojnici;
Začudi se i soko na grani
Kako biju naši partizani; 130
Začudi se gromovnik Ilija
Kako bije Osma divizija.
Ljuto biju naši sokolovi,
A krvnici leže k’o volovi.
Na sve strane ranjenici ječe, 135
Crna krvca k’o bujica teče.
Tri stotine krvnika pobiše,
A živije malo zarobiše.
Ko to znade, ništa se ne čudi:
Fašizmu se za zločine sudi; 140
Sada prima ono što je pravo
Kao plaću što je djecu klao,
Žive ljude u bezdan bacao.
Nešto malo ustaša pobježe
I u Bihać na muštuluk stiže, 145
Crne glase Paveliću piše,
Al’ se sada ništa ne hvališe,
Neg od straha, žalosna mu nana,
Sto hiljada vidi partizana;
Što Vaganac očistiše ljuti, 150
Što su svuda zatvoreni puti,
Za utjehu Paveliću kaže
Da izlaza više i ne traže.
Kad na Berlin ruski vjetar duše
I Hitleru došlo je do guše. 155
Poglavniče, bježi kuda znadeš,
Sad ovamo mjesta ne imadeš;
I mi svoju već kunemo nanu
Jer ne znamo na koju bi stranu;
Više za nas ništa nije skrito: 160
Čisti zemlju partizanski Tito.
Domobrani svuda nas izdaju,
Muslimani na nas jurišaju:
Svi prelaze na Titovu stranu,
Ustaše su svima na nišanu. 165
Poglavniče, ti ćeš naći pute
Jer se papi ti držiš za skute,
Ali što će s ustašama biti,
To ti više nije vajde kriti.
Poglavniče, jesi li mislio 170
Kad si narod u zlo uvalio
I Hitleru ludom vjerovao,
Koji ti je carstvo obećao.
A sad zbogom, dragi čitaoci,
I njihovi voljni slušaoci, 175
Što sam znao, to sam opjevao,
Ovu slavnu bitku ispričao.
Ko zna bolje, može drage volje;
Ko zna više, neka samo piše;
Ko zna dalje, nek narodu šalje. 180
Nek se priča i pripovijeda
Od junaštva i slavnih pobjeda,
O Partiji što narod probudi,
Drugu Titu kakvu vojsku vodi,
O junac’ma koji život daju 185
Da fašizam crni otjeraju,
Da nestane fašističkog mraka,
Da zasija zvijezda petokraka.
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
