0001 Zakukale dvije kukavice
0002 U Pazaru na srednjemu gradu.
0003 To ne bile dvije kukavice,
0004 No dve bule, dvije pašinice,
0005 U kukanju one dozivaju,
0006 Dozivaju Mladena vezira
0007 I ovako njemu bjeseđaju:
0008 „Bogom brate, Mladene vezire,
0009 Ti ustavi tvoju silnu vojsku,
0010 Neka vjetar duhne sa planine,
0011 Nek’ istjera maglu iz ravnine,
0012 Da vidimo, Mladene vezire,
0013 Ko l’ je ostao, ko l’ je poginuo!”
0014 Onda reče Mladene vezire:
0015 „Posestrime, dvije pašinice,
0016 Ja bih lasno ustavio vojsku,
0017 Od stra’ ne sm’jem zeta carevoga,
0018 Po imenu Pljakić’ Antonija,
0019 Jer se mnogo junak naljutio!
0020 No čuste l’ me, dvije posestrime,
0021 Posestrime, dvije pašinice,
0022 Ja ću vas, mor’, l’jepo naučit’,
0023 Predajte se i ne gub’te glave!”
0024 Pa povika Mladene vezire,
0025 On povika iz grla bijela:
0026 „Čujete l’ me, moji vitezovi,
0027 Nemojte se ni l’jek zagovarat’,
0028 No je l’ majka rodila junaka,
0029 Sad vi sablje ostre potrgnite
0030 I u Turke juriš učinite!”
0031 Tako ih je sreća poslužila,
0032 Te Pazara grada pridobiše.
0033 Odatle se Mladen natrag vrati
0034 I on onda iz grla povika:
0035 „O Pazaru, o bijeli gradu,
0036 Mlogi li su na te vojevali,
0037 Nijedan te nije zadobio,
0038 A danas te baš, more, pridobi
0039 Po imenu Pljakić Antonije
0040 Na megdanu đe se duše d’jele!”
Izvor
SANU IV - Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1974.
