Osveta Crnogorska

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu


Osveta Crnogorska

0001 Bijela je vila klikovala
0002 Sa Tisovca zelene planine,
0003 A klikuje u Cuce krvave
0004 A na ime serdara Andriju:
0005 "O Andrija Perović-serdare!
0006 "Zlo popio vino na dvorove!
0007 "Na vjeru te Turci prevariše,
0008 "Posjekoše dobroga junaka,
0009 "Midžorović-Tripka kapetana
0010 "Sa ravnoga Dola Kobiljega,
0011 "Poniješe Tripku dževerdana
0012 "I njegovu ledenicu sjajnu,
0013 "Glasje bješe na njegovu glavu."
0014 Ali serdar s vilom progovara:
0015 "Muči, vilo, stale joj s kamenom!
0016 "Kako će me Turci prevariti?
0017 "Vladika je Petar sa Cetinja
0018 "Mir i vjeru tvrdu uvatio
0019 "Sa vezirom na Hercegovinu,
0020 "I mi smo se skoro sastajali
0021 "S Mušovićem arslan-kapetanom
0022 "I sa svijem Nišickijem gradom,
0023 "I tvrdu smo vjeru uvatili,
0024 "Mir i vjeru za godinu dana,
0025 "Na vjeru me neće prevariti."
0026 A veli mu od planine vila:
0027 "O serdaru, majka ti jadovna!
0028 "Tanka ti je vjera u Turaka.
0029 "Istina je što govori vila:
0030 "Baš uskoke opremiše Turci,
0031 "Mandekaru Sima i Andriju,
0032 "Te Tripkovu posjekoše glavu
0033 "Kod ovaca u Čumojevicu."
0034 A kad začu Andrija serdare,
0035 Skoči junak na noge lagane,
0036 A dovati divit i hartiju,
0037 Pa je sitnu knjigu napravio,
0038 A posla je na polje Trešnjevo,
0039 A na ruke Banićević-Stanku
0040 I rođaku Dreku Kosoviću;
0041 Drugu piše, te je opremio
0042 Pod zelenu goru Bukovicu,
0043 A na ruke Grubaču Vidaku;
0044 Treću posla u Zaljut krvavu,
0045 A na ruke Krivokapić-Zeku;
0046 A četvrtu u Grepca kamena,
0047 A na ruke Marku Đuroviću;
0048 Petu posla na Trnjine ravne,
0049 A na ruke Roganović-knezu;
0050 Svakojemu piše podjednako:
0051 "A na noge, Cucke harambaše!
0052 "Na vjeru ne Turci prevariše,
0053 "Posjekoše Tripka kapetana,
0054 "Svoj krajini krilo salomiše,
0055 "Harambaše naše nagrdiše;
0056 "Od kako smo, braćo, nastanuli,
0057 "Ne osta ni bruke ni sramote
0058 "U Turaka ni druge krajine:
0059 "Svaki kupi svoju četu malu,
0060 "Hajde šnjima na Rokoče ravne,
0061 "A tu, braćo, da se pričekamo."
0062 Take serdar knjige opremio,
0063 A jedanak na noge skočio,
0064 Pa dovati sjajna dževerdana,
0065 Pa ga eto u polje Trešnjevo,
0066 A otolen na Rokoče ravne.
0067 Teke dođe, malo počinuo,
0068 Al’ evo ti Stanka i Drekala
0069 I sokola Grubača Vidaka,
0070 Sobom vode trideset momaka;
0071 Malo bilo, mnogo ne trajalo,
0072 Al’ evo ti Krivokapić-Zeka
0073 I staroga Marka Đurovića
0074 I za njima trideset junaka;
0075 Malo bilo mnogo ne trajalo,
0076 Kad evo ti Roganović-kneza
0077 A za njime četrdeset druga.
0078 Tu se sasta stotina momaka
0079 Po izboru birana junaka.
0080 A veli im Andrija serdaru:
0081 "Harambaše, moja braćo draga!
0082 "Svaki svoju povedi družinu
0083 "Krvavome gradu Nišićkome,
0084 "Neće l’ koji posjeći Turčina;
0085 "Ako bi ga koji posjekao
0086 "I sramotu našu osvetio
0087 "Od krvava grada Nišićkoga,
0088 "Daću njemu dvije puške male,
0089 "Da valjadu pedeset dukatah."
0090 Al’ je riječ dobra ispanula,
0091 Dobra riječ od dobra junaka,
0092 Od sokola Grubača Vidaka,
0093 I ovako riječ govoraše:
0094 "O serdaru, dragi pobratime!
0095 "Ja sam juče iz čete došao,
0096 "Vidio sam Turke iz Nikšića,
0097 "Minuli su u Dubrovnik Turci,
0098 ”A pred njima Ramadanov Uso,
0099 "Imaše ih trideset punano;
0100 "No hajdemo da ih pričekamo,
0101 "Nećemo li Turke dočekati."
0102 A to serdar jedva dočekao,
0103 Pa im tako riječ besjedio:
0104 "Hajte, braćo, te ih pričekajte,
0105 "Nećete li Tripka ovetiti,
0106 "Svoj krajini obraz otvoriti,
0107 "A ja ću ve sresti u Jabuku."
0108 Pa to reče, na noge skočiše,
0109 A otolen vojsku okrenuše,
0110 U Rudine mrke zagaziše.
0111 U to noćca tavna udarila,
0112 A vojnici uz ravne Rudine;
0113 Doklen na drum na Rudine bili
0114 Na krvave Riječane ravne,
0115 Tu im jutro zora osvanula,
0116 A panula vojska na danište.
0117 Na glavicu stražu isturiše,
0118 A na stržu Milović-Vidaka,
0119 Koji znade drume niz Rudine.
0120 Malo stade dok ogrija sunce,
0121 Ali Vidak sa glavice dođe,
0122 Tako riječ reče u družinu:
0123 "Nemojte se, braćo, prepanuti,
0124 "Evo Turci preko Riječana,
0125 "Sad će ovđe među nama doći,
0126 "No na noge da ih dočekamo,
0127 "Da sramotu našu nakajemo."
0128 A kad čuše mrki Crnogorci,
0129 Na četvero vojsku dijeliše:
0130 Jednu daše Roganović-knezu,
0131 Da zapane nasred druma puta;
0132 Drugu uze Krivokapić Zeko,
0133 Od lijeve strane zapanuo;
0134 Treću uze Grubaču Vidače,
0135 S desne strane druma zapanuo;
0136 A četvrtu Banićević Stanko,
0137 Da ostraga zam’jenjuje Turke.
0138 A kadake Turci nagaziše
0139 Na sokola Roganović-Draga,
0140 Osprijed im bješe udario,
0141 Četiri im glave posjekoše,
0142 I dobro im sprijed udariše,
0143 A ostale Turke naćeraše
0144 Na junaka Krivokapić-Zeka.
0145 I Zeko ih dobro dočekao,
0146 I živoga uvati Turčina,
0147 Te mu dobru posiječe glavu,
0148 Oko njega družina ostala
0149 Posjekoše tri četiri glave,
0150 Natrag opet Turke zaćeraše
0151 Na uskoka Grubača Vidaka.
0152 I dobro ih Vidak dočekao,
0153 Od Turčina glavu posjekao,
0154 A družina tri četiri glave,
0155 Natrag opet Turke naćeraše
0156 Na staroga Banićević-Stanka.
0157 I Stanko ih dobro dočekao,
0158 A zavika grlom bijelijem:
0159 "A đe si mi, Đuro Tripkoviću,
0160 "Da li baba osvetiti nećeš,
0161 "Već te majka svoja ne gledala!
0162 "Jesam jadni Stanko ostario,
0163 "Ne dadu mi momci grabit’ glave,
0164 "E već imam osamdeset ljeta."
0165 A kad ga je razumio Đuro,
0166 Plamena je noža povadio,
0167 A u Turke juriš učinio,
0168 Od Turčina glavu ugrabio,
0169 A drižina druge tri četiri.
0170 Pa naćera jedan na drugoga:
0171 Šdto uteče Roganović-Dragu,
0172 Ne uteče Krivokapić-Zeku,
0173 Što li Zeku uteče Turaka,
0174 Ne uteče uskoku Vidaku,
0175 A što Vidu uteče Turaka,
0176 Ne uteče Banićević-Stanku,
0177 Što li Stanku pobježe Turaka,
0178 Za njima se momci natisnuše,
0179 Svakojega živa uvatiše,
0180 I dobre im glave posjekoše;
0181 Sedamnaest glava posjekoše,
0182 Nijednoga živa ne puštiše,
0183 Ni da kaže kako mu je bilo;
0184 Povataše vlahe siromahe,
0185 Ne šćeše ih posjeć’ Crnogorci.
0186 Ne bi mrtva ni ranjena druga
0187 Od Srbalja od Crnogoraca.
0188 Bogu fala Srbi zadobiše!
0189 I veliki šićar zauzeše,
0190 Samih Turskih do šezdeset konja
0191 Pod sedlima i pod tovarima,
0192 I na njima roba svakojaka;
0193 Posjekoše glava sedamnaest,
0194 I s Turaka uzeše oružje.
0195 Otolen se zdravo povratiše,
0196 Pa Turačke konje naćeraše
0197 Mimo carsku Omutić-palanku,
0198 Gledaju ih četrdest pandura
0199 S Omutića careve palange,
0200 Niko im se na put ne činjaše;
0201 Poperiše glave od Turaka
0202 Na dvorove Tripka kapetana,
0203 A serdara darovaše divno,
0204 Dadoše mu konja osedlana.
0205 I to je bilo, kada se činilo.



Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme 1 - 9, skupio ih Vuk Stef. Karadžić, državno izdanje. Pjesme junačke novijih vremena o vojevanju za slobodu i o vojevanju Crnogoraca, knjiga osma, Beograd, 1900.