Opet trvrđa u vjeri

Opet trvrđa u vjeri
(T*)

Št' ono cvili u Glamoču gradu?
Il' je vila, il' je ljuta guja?
Nit' je vila, nit' je ljuta guja,
Već je ono Emina djevojka;
Ako cvili, jest joj za nevolju, 5
Jer je bane Emku zarobio,
Hoće bane da prekrsti Emku,
A ne će se Emka da prekrsti,
Voli skočit' niz bijelu kulu.
Ona vara bana kaurina: 10
"Stan' počekaj, bane kaurine,
"Dok ja odem na gornje čardake."
Ode Emka na gornje čardake,
Ona gleda sa bijele kule.
Ugledala svoga babe dvore 15
I kod dvora bijele mejteFe,
Pa govori Emina djevojka:
"Babin dvore, moj veliki jade!
"Moj mejteFe, moj veliki strahu!^[1]
"Dosta ti sam straha podnijela, 20
"Dok sam sitnu knjigu naučila."
I savila b'jelu anteriju,
Zaboravi sadžbag u kosama,
I skočila niz bijelu kulu,
Zapeo joj sadžbak za mušebak, 25
Objesi se Emina djevojka.
Visila je nedjeljicu dana,
Dok su Emki kose obagnjile,
Ona pade u zelenu travu,
Skočio se bane kaurine, 30
Mrtvu bane Emku obljubio;
Ukopao Eminu djevojku,
Nad Emkom je tubre načinio,
Po tubretu zlaćene jabuke.
Nije prošlo ni nedjelju dana, 35
Nad Emkom je nurak progorio,
Više glave nurak progorio,
Niže nogu nurak progorio;
Gledala je ostarila majka,
Uze nože, otrže sindžire, 40
Pa udara sebe u srdašce,
I umrije, žalosna joj majka!

Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg

Reference[uredi]

↑ Pravilnije bi bilo straše, nego strahu, ali sam ja od pjevačica tako čuo, i čini mi se, da je sad tako običnije, i mislim, da su tome dva uzroka: prvo, što se X u nas sad slabo izgovara, a po mnogijem mjestima ne izgovara ni malo; a drugo, što ovakovijeh riječi malo ima, koje se u zvat. padežu govore (da bi se izgovor od starine zadržao). Od siromah, koje se počesto govori, kaže se siromaše; tako se i od vlah govorilo vlaše, no malo po malo zaboravilo se, da je to od vlah, i počelo se misliti na vlaše (koje bi po pravilu moralo biti vlašče). Tako sam slušao u Dubrovniku, gdje se X dobro izgovara, griješe (od grijeh), i. p. Idi griješe od mene! (kad se ko čega aratosilja).

Izvor[uredi]

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga prva, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1891, str. 494-496.

[1] Pravilnije bi bilo straše, nego strahu, ali sam ja od pjevačica tako čuo, i čini mi se, da je sad tako običnije, i mislim, da su tome dva uzroka: prvo, što se X u nas sad slabo izgovara, a po mnogijem mjestima ne izgovara ni malo; a drugo, što ovakovijeh riječi malo ima, koje se u zvat. padežu govore (da bi se izgovor od starine zadržao). Od siromah, koje se počesto govori, kaže se siromaše; tako se i od vlah govorilo vlaše, no malo po malo zaboravilo se, da je to od vlah, i počelo se misliti na vlaše (koje bi po pravilu moralo biti vlašče). Tako sam slušao u Dubrovniku, gdje se X dobro izgovara, griješe (od grijeh), i. p. Idi griješe od mene! (kad se ko čega aratosilja).

[1]