Opet to, ali drukčije
Platno b'jeli Skadarka djevojka
Niže Skadra grada bijeloga
Na Bojani studenoj vodici;
Tuda čoban svoje stado javi,
Stado javi, djevojci besjedi: 5
„Kupi platno, Skadarka djevojko!
„Kupi platno, bježi svome dvoru;
„Evo ide sva careva vojska,
„Pokupiće tvoje b'jelo platno."
Al' besjedi Skadarka djevojka: 10
„Ne budali, čoban od ovaca!
„Nije majka rodila junaka,
„Nn kobila konja oždr'jebila,
„Koji b' k meni vodu preplnvao,
„Pokupio moje b'jelo platno." 15
Dok su oni u riječi bili,
Al' eto ti vojske na Bojanu.
S onu stranu te vode Bojane,
S onu stranu Turska leže vojska;
Al' doziva paša gospodine: 20
„Id' otale, Skadarka djevojko!
„Ne b'jel' platna, ne plaši nam konja,
„I ne draži po vojsci junaka;
„Jer ću naći u vojsci junaka,
„Koji ć' k tebi vodu preploviti, 25
„Uvatiti Skadarku djevojku."
Odgovara Skadarka djevojka:
„Da Boga mi, pašo gospodine!
„Dok je meni po Skadru junaka,
„Ne bojim se tvojije Turaka." 30
Ciknu paša, kako zmija ljuta,
Pa on pusti po vojsci telala:
„Nije l' majka rodila junaka
„I kobila konja oždr'jebila,
„Kojino će vodu preploviti, 35
„Uvatiti Skadarku djevojku,
„Dovesti je paši na divana;
„Paša bi mu komad ljeba dao,
„Komad ljeba, četrdeset sela."
Svi junaci nikom ponikoše 40
I u crnu zemlju pogledaše,
Ne poniče Ture aznadare,
Već besjedi paši gospodinu:
„Da Boga ti, čestiti vezire!
„Je li testir vodu preploviti ?" — 45
„Jeste testir, Turske momče mlado!
„Jeste testir, Bog te naučio!"
Onda skače Ture aznadare,
Ono skače u vodu Bojanu
Na doratu na dobru konjicu; 50
A kad vidje Skadarka djevojka,
Da je Ture na po vode ladne,
Ona kupi svoje b jelo platno,
Pake bježi Skadru bijelome.
Bježi Skadru, bježi svojoj majci; 55
Za njom leti Ture aznadarče.
Kad to vidje Skadarka djevojka,
Ona baca svoje b'jelo platno,
Ona baca u zelenu travu,
Ne bi li se Ture zabavilo; 60
Al' na platno Ture i ne gleda,
Veće šiba doru konja svoga,
Da uvati Skadarku djevojku.
A kad vidje Skadarka djevojka,
Ta da će je Ture sastignutp, 65
Na vratu joj đerdan od dukata
Od četr'est i četiri struke,
Ona kida đerdan ispod vrata,
Pa ga baca u zelenu travu,
Ne bi li se Ture zabavilo; 70
Al' na đerdan Ture i ne gleda,
Već on šiba doru konja svoga.
Da uvati Skadarku djevojku.
Bacala je Skadarka djevojka,
Bacala je đerdan od bisera 75
Od četr'est i četiri struke,
Ne bi li se Ture zabavilo;
Na to Ture ni gledati ne će,
Već on šiba doru konja svoga,
I sastiže Skadarku djevojku, 80
Uvati je za bijelu ruku;
Njega brati Skadarka djevojka:
„Bogom brate, Tursko momče mlado!
„Ne nosi me paši na divana,
„Već me puštaj dvoru bijelome; 85
„Jer sam mlada skoro isprošena
„3a vlašića Šestokrilovića,
„U piću je teška popilica,
„A u kavzi ljuta kavgadžija,
„Oće vratit' žao za sramotu; 90
„Puštaj mene dvoru bijelome,
„Ja ću tebe za brata držati."
No to Ture ni slušati ne će,
Već je baca za se na konjica,
Tri puta je opasalo pasom, 95
A četvrtom od sablje kajasom,
Pa naplovi na vodu Bojanu,
On naplovi, i na breg ispliva,
Kad je Ture na breg isplivalo,
Ono sjalo sa svoga dorata, 100
Pak se malo bilo zabavilo
Izl'jevajuć' vodu iz čizama;
Al djevojka odveć mudra bila,
Ona trgnu konja za uzdicu,
Pa okreće dolje niz vodicu, 105
Kak' okrenu, u Bojanu skače;
Kad se Ture natrag obazrelo,
Al' djevojka na polu Bojane.
Nju mi sestri Ture aznadarče,
Nju mi sestri Bogom velikijem 110
I zaklinje svetijem Jovanom:
„Bogom sestro, Skadarka djevojko!
„Bogom sestro i svetim Jovanom!
„Vrati meni mog dobra dorata,
„Evo tebi tvrdu vjeru dajem, 115
„Kunem ti ss Bogom istinijem
„I mojijem svecem Muamedom.
„Ništa tebi učiniti ne ću!
„Povrati mi mog dobra konjica,
„Daću tebi do trista dukata. 120
„Još k otome zlatan prsten s ruke
„Za zalogu mojega bratinstva,
„Mog bratinstva, a tvoga sestrinstva."
Al' govori Skadarka djevojka:
„Muč', ne luduj, Tursko momče mlado! 125
„Ne bi ti se ja sad povratila
„Za sve blago cara čestitoga,
„A kamoli za tvoje dukate;
„Ja sam tebe Bogom bratimila,
„Da m' ne vodiš paši na divana; 130
„Ti mi nisi prim'o za bratinstvo;
„Ne ću ni ja tebi za sestrinstvo;
„Kako j' tebi biti bez konjica,
„Tako j' mojoj braći bez sestrice.
„Tvoga doru vodim svome dvoru, 135
„A od dvora svome suđeniku,
„Suđeniku, Šestokriloviću,
„Kad mi junak rujno vino pije,
„Nek se junak među društvom vali,
„Da je ljuba dovela mu doru, 140
„Baš dovela, od Turak' otela!
„Ciknu, vrisnu Ture aznadarče:
„Mili Bože, čuda golemoga!
„Od iljade ne može se naći,
„Koji bi me junak prevario, 145
„Prevari me Skadarka djevojka!"
Pa on trže nože od pojasa,
I udara sebe u srdašce:
„Kade nije dore konja moga,
„Neka nije ni mene junaka!" 150
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
