U vr'jeme slavna proljeća,
Slavnoga i veseloga,
Kad svako ćeta cvijeće
I pruće puca lozove,
Jovo se na put spravljaše 5
Na put u slavne u Mljetke.
Na put ga zasta vrijeme,
Svrnu mi junak pod Zadar,
Pod Zadar pod taj bio grad.
U Zadru kolo igraše, 10
On pođe kolo da vidi,
Kad svaka sestra uz brata,
Vjerena uz vjerenika,
Udata uz gospodara,
A jedna sama kod kola. 15
Stade joj junak goriti:
„Bora ti, draga đevojko!
Što si ti sama kod kola?
Al' ti je majka umrla,
Al' te još nije vjerila?“ 20
Ona mi njemu govori:
„Bora mi, dragi junače!
Nije mi majka umrla,
I ona j' mene vjerila,
Ovo je devet godina 25
Mojega ja vjerenika
Nijesam okom viđela.“
Reče joj: „Dušo, jes' moja?“
Ona mi njemu govori:
„Da čija, dušo, neg tvoja?“ 30
Srpske narodne pesme (ženske), većinom ih u Slavoniji skupio Đorđe Rajković. Izdala "Matica srpska", u Novome Sadu u štampariji Ignjata Fuksa, 1869., str. 100-101.
