Opet ropstvo Iva i Marice
Kad su Turci Budim poarali,
Od kraljice decu odnosili —
Dete Ivu od sedam godina
I Maricu od tri godinice.
Ranio ji care i carica, 5
Dok je Iva do konja dorast'o
I Marica do sitnoga veza.
Jednom staše robinjice mlade
Besediti Marici devojki:
„Oj Boga ti, Marice devojko, 10
Nije care vaš roditelj stari
Ni carica vaša mila majka —
Vaša majka kraljica budimska,
A roditelj kralju od Budima!"
Al’ besedi Marica devojka: 15
„O, Ivane, moj brate rođeni,
Ja sam mlađa, pa sam razumnija,
Nije care naš roditelj stari
Ni carica naša mila majka —
Naš roditslj kralju od Budima, 20
A majka je kraljica budimska!
Evo ide petak, turski svetac,
Car će ići na divane s Turci,
A carica u šetnju s bulama;
U tebe su ključi od čaršija, 25
A u mene ključi od reznice —
Ti ukradn dva konja vnteza,
Ja ću krastn mlogo silno blago!”
A kal dođe petak, turski svetac,
Car otide na divane s Turci, 30
A carica u šetnju s bulama;
Iva krade dva konja viteza,
A Marica mlogo silno blago,
Pune špage napunila blaga,
Dobra blaga, sve žutn dukata, 35
Još na grlo dvanaest đerdana,
Šest od zlata, a šest od bisera,
Pa pođoše u Budima grada
I poneše mlogo silno blago.
Sretoše ih Grci i trgovci, 40
Pa im božju pomoć nazivaju:
„Božja pomoć, dva mlada putnika!”
Besede im dvoje dece mladi:
„Zdravo da ste, Grci i trgovci,
Imade li u mejani vina, 45
Veće nam je žećca dodijala?”
Njima vele Grci i trgovci:
„Mi imamo u mejani vina —
Kad su Turci Budim poarali,
Od kraljice decu odnosili, 50
Dete Ivu od sedam godina
A Maricu od tri godinice,
Onda kralju zulum učinio,
Pa nam dao u mijanu vina!”
Al’ besede dvoje dece mlado: 55
„Oj Boga vam, Grci i trgovci,
Kad odemo u Budima grada,
Koje s’ dvori kralja budimskoga?”
Vele njima Grci i trgovci:
„Oj Boga vam, dva mlada putnika, 60
Lasno ćete dvore poznavati —
Ponajviši dvori od dvorova,
Pokriveni limom i olovom,
Popodani praom i sumporom,
Na kapiji ovranjena vrata, 65
Kralju žali dvoje dece mlado!”
Još besede Grci i trgovci:
„Bože mili, da divne dečice,
Jedna stasa i jednog vozrasta,
Jedna lika i jedne prilike, 70
Kolik’ da su bratac i sestrica,
To su deca kralja budimskoga!”
Kad odoše dvoje dece mlado,
Kad odoše u Budima grada,
Kralja dvore lasno s’ poznavali — 75
Ponajviši dvori od dvorova,
Pokriveni limom i olovom,
Popodani praom i sumporom,
Na kapiji ovranjena vrata,
Kralju žali dvoje dece mlado. 80
Al’ kad deca pred dvorovi bila,
U dvorovi niko ne bijaše;
Sama sedi gospođa kraljica,
Šije kralju tananu košulju,
Svilom šije, a zlatom pošiva, 85
Svaki bodak suzama poliva,
Ona žali dvoje dece mlade.
Božju su joj dvoje dece mlado,
Božju su joj pomoć nazivali:
„Božja t' pomoć, gospođo kraljice, 90
Možeš li nas na konak primiti?”
Al' besedi gospođa kraljica:
„Nije kralju sagradio dvore
Da s’ u njima lastavice legu,
Već je kralju sagradio dvore 95
Da s' u njima gosti dočekuju!”
Dok su deca konje provađala,
Ustala je gospođa kraljica,
Te gotovi gospodsku večeru,
Zarana im dala večerati 100
I zarana u ložnicu leći,
A kad kralju iz lova dojezdi,
Besedi mu gospođa kraljica:
„Oj Boga ti, kralju, svetli kralju,
Mi imamo dva putnika mlada, 105
Dva putnika, dvoje dece mlado,
Jedna stasa i jednog vozrasta,
Jedna lika i jednog oblika,
Kolik’ da je bratac i sestrica!”
Onda usta kralju, svetli kralju, 110
Pa užiže moma[1] i venjera,
Te otide deci u ložnicu,
Pa besedi gospođi kraljici:
„Oj kraljice, jedna ženska glavo,
Vidiš da je Iva i Marica!” 115
Živa s’ majka s njima sastanula,
Al’ se mrtva od nji rastanula.
(ASANU, br. 8552/257, XXVII, br. 2).
Datoteka:Murat Sipan vinjeta.jpg
